Nikita Hruščov bio je de fakto lider Sovjetskog saveza od 1953-1964 godine kada su ga njegovi bliski saradnici iz Politbiroa uklonili sa vlasti. Naslijedio ga je Leonid Brežnjev a Hruščov je nestao iz javnog i političkog života SSSR-a a kasnije je postao žrtva nekadašnjih saradnika
Nakon smjene nekadašnji lider Komunističke partije i Staljinov naslednik pao je u duboku depresiju. Posjete je rijetko primao, pogotovo jer su njegovi zaštitari pratili sve goste i izvještavali o njihovim dolascima i odlascima. U jesen 1965. godine, njemu i njegovoj supruzi je naređeno da napuste svoju kuću i da se presele u stan u mjesto Petrovo-Dalneye a njegova penzijaa smanjena je na 400 rubalja mjesečno što se smatralo novim poniženjem.
Depresija se nastavila a kada su jednoga od njegovih unuka pitali šta bivši lider SSSR-a radili u penziji dječak je odgovorio: “Djed plače”. Do te je mjere postao je nepoželjna osoba da je tokom izdavanja Velike sovjetske enciklopedije njegovo ime izbačeno sa popisa istaknutih političkih komesara tijekom Velikog domovinskog rata.
Od 1966. godine, Hruščov je započeo pisati svoje memoare. Diktirao ih je na magnetofon i snimao u zatvorenom prostoru jer je znao da će KGB čuti svaku riječ. Međutim, obavještajna služba nije se pokušala miješati sve do 1968. godine, kada je Hruščovu naloženo da preda svoje trake, što je on odbio . Dok je Hruščov bio hospitaliziran sa srčanim bolestima, KGB je u julu 1970. godine prišao sinu Sergeju i rekao da su strani agenti krenuli u zavjeru da ukradu memoare. Sergej Hruščov predao je materijale KGB-u, jer je KGB ionako mogao ukrasti originale, ali napravljene su kopije, od kojih su neke proslijeđene zapadnom izdavaču.
Sergej je naložio da se krijumčareni memoari objave, a to je učinjeno 1970. godine pod naslovom Hruščov pamti .
Pod pritiskom Nikita Hruščov potpisao je izjavu da materijale nije dao nijednom izdavaču, a njegov sin je premješten na manje poželjan posao. Nakon objavljivanja memoara na Zapadu, sovjetska Izvestija ih je prokazala kao prijevaru. Sovjetski državni radio objavio je objavu Hruščovljeve izjave u kojima negira njihovo postojanje i to je bilo prvi put u šest godina da je on spomenut u tom mediju.
U svojim posljednjim danima, Hruščov je posjetio svog zeta i bivšeg pomoćnika Alekseja Adžubeija i rekao mu: „Nikad se nemoj kajati što si živio u olujna vremena i surađivao samnom. Ipak se sjeti! ”
Hruščov je preminuo od srčanog udara u bolnici u blizini svog doma u Moskvi na današnji dan 11.9 1971. u dobi od 77 godina. Za razliku od drugih sovjetskih vođa on nije imao državni sprovod i nije pokopan u zidinama kremlja. Umjesto toga sahranjen je na groblju Novodeviči u Moskvi. U strahu od većeg okupljanja vlasti su objavile vijest o Hruščovljevoj smrti tek u času njegove sahrane i okružile groblje vojnicima. Usprkos tome, neki umjetnici i pisci pridružili su se njegovoj porodici na sprovodu.
Pravda je objavila samo jednu rečenicu o smrti bivšeg premijera i lidera SSSR-a. Zapadne novine imale su znatan broj izvještaja. Dopisnik New York Timesa iz Moskve Harry Schwartz napisao je o Hruščovu, “Gospodin Hruščov otvorio je vrata i prozore okamenjene strukture. Pustio je svjež zrak i svježe ideje, proizvodeći promjene za koje je vrijeme već pokazalo da su nepovratne i temeljne.