Novi Dani
BIH

“SPASILI SU GA BOG I PLANINA” Otac mladića koji je jedini preživio tragediju u Posušju otkriva kako je njegov sin IZBJEGAO STRAŠNU SUDBINU

Kiša, oblaci, suze, bolni uzdasi, jauci majke i oca, braće, sestara, a onda muk, tišina, spuštanje dva kovčega u grob, bacanje ruža, zagrljaji, ponovno suze…

Prepletali su se nestvarni zvukovi i prizori s groblja Martića križa u Posušju koje je juče na posljednji počinak ispratilo svoju mladost, Mirelu Rezo i Stjepana Jukića, koji su sa šestoro prijatelja preminuli u novogodišnjoj noći u nezabilježenoj tragediji u mjestu Tribistovu.

“Zašto, Bože”, ponavljali su neutješno brojni prisutni suznih očiju, skrhani bolju. Posušje ne pamti takav ispraćaj. Oba poput dvije najtužnije reprize. Na hiljade vršnjaka i članova rodbine na posljednji ispraćaj došlo je juče Mireli i Stjepanu. Do prije nekoliko dana sanjali su kako će zakoračiti u svijet “odraslih”, a danas su svi ronili suze za njima ne vjerujući da ih više nema, piše Večernji list.

Svetu misu i pogreb predvodio je generalni vikar mostarsko-duvanjske biskupije don Željko Majić.

– Bogu se svidjelo da pozove naše mlade duše, da ubere najljepše cvjetove Hercegovine i premjesti ih u svoju nebesku baštu. Odgovore zašto nikada nećemo dobiti – rekao je don Željko. Dodao je da je cijela Hercegovina u petak uronila u tugu.

A kako će tek danas biti tužno Rakitno, malo mjesto u podnožju Čvrsnice ispod Parka prirode Blidinje? Otuda je čak šestoro mladih zauvijek zaspalo u vikendici u mjestu Tribistovo, najvjerovatnije omamljeno gasom iz agregata koji je proizvodio električnu energiju. Svi 20-godišnjaci: Ivan Miličević, Stipo Romić, Žana Pavković, Mia Soldo, Stipe Pavković i Marija Pavković. Pogreb i misu će predvoditi mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić. Prije toga u tom će se mjestu održati središnja komemoracija za preminule.

Mladić koji je te kobne večeri bio s njima sve do ranih sati u prvom danu godine, ali je ipak odlučio da kući ode nešto ranije, i danas je bio u šoku. Njegov otac zamolio je da ga novinari “poštede” pitanja. Tek je uspio da progovori:

– Bog i planina su ga spasili – rekao je on.

Naime, taj je mladić nešto ranije napustio vikendicu u kojoj su njegovi prijatelji ostali na proslavi Nove godine. Morao je da radi na stazi i pripremi snijeg za skijaše na Blidinju. Još jedan momak iz kobne vikendice toga jutra je takođe trebao da krene sa njim, ali je on u zadnji čas ipak odlučio da će prespavati.

Brojni ljudi emotivno su se od njih opraštali, a jedno od pisama koja su izazvala najviše reakcija bilo je ono razredne Zorane Bešlić. “Šta napisati drhtavih ruku, kako srce skupiti u dlanove kad puca u milion komadića? Kako izreći riječi utjehe kad ti je grlo stegnuto, a ježiš se od same pomisli na to što se dogodilo? Osam mladih života otišlo je u nepovrat. Ko bi rekao kad smo radili Jesenjina da ću upravo vama reći: “Doviđenja, dragi, doviđenja”, napisala je između ostalog Zorana.

Vlasti još uvijek rade na rasvjetljavanju ovoga nesrećnog događaja. Poznato je da je, uz mladića koji je otišao da radi, kobnu vikendicu oko 04.00 sata na Tribistovu napustila grupa mladića i devojaka. Otišli su na spavanje u susjednoj vikendici.

Nedugo nakon toga prestala je telefonska komunikacija stradalih s rodbinom i prijateljima. Roditelji su prvog dana Nove godine bezuspješno pokušavali u jutarnjim satima stupiti u kontakt s djecom. Nakon toga je jedan od komšija nasilno otvorio prozor i ugledao stravičan prizor.

Srpskainfo.com

Pročitajte još