Da smo danas Holandija, na ulicama većih gradova imali bismo crvene sijenke koje bacaju fenjeri sa starih, baroknih zgrada.
Katkad te zgrade izgledaju kao nešto što poprima značajnu istorijsku i kulturnu važnost, no zavirivši u njene hodnike shvatimo da predstavlja samo jednu u nizu kapitalističkih načina opstanka, odnosno, pijacu strasti i „ljubavi“.
Holandski političari su među prvima nonšalantno prihvatili i prostituciju i marihuanu, te je tako njihova država postala zajednica naprednih civilizacija koje su davno prevazišle neobuzdanu želju za zakonskim pušenjem trave i ispoljavanjem ljubavnih nagona.
No dvadesetprvi vijek u Srbiji izgleda potpuno drugačije. Ambivalentna struktura našeg društva je čudna pojava. Ona se ne odnosi na individualce nego na cijele društvene skupine. No Srbija nije izuzetak. Tu smo i mi svi, „zapadnobalkanci“ koji u stopu pratimo civilizacijsko začelje.
Ambivalencija se jasno ispoljava u posljednoj sedmici koju je preživjela javnost. Prva vijest u redu od dvije, jeste da je Dragan Marković Palma, jagodinski domaćin koji, kako Marinika Tepić kaže, podvodi djevojke na njegovim, potpuno normalnim, žurkama sa najvećim tajkunima i kriminalcima Balkana.
Kako da smatramo to za laž, kad pojedinci takvo ponašanje na veselim žurkama poslije sklopljenog posla nazivaju potpunom normalnošću, i štaviše, podrazumijevajućim procedurama prilikom zapošljavanja djevojaka na koje ti isti neobuzdani veseljaci stavljaju meso koje je ispred njih. Ukoliko pamtite slike Sodome i Gomore, slobodno ih zaboravite, jer je taj utisak samo djelić onoga šta možete zapaziti na „bunga bunga“ žurkama.
Jagodinski Berluskoni je, po njegovim riječima, samo slavio, najnormalnije, a Marinika je lagala u korist Đilasa, kao i po obićaju. No, stvar je potpuno drugačija. Srbija Mariniki treba da zahvali, jer ovaj oblasni šerif nije jedini. Velikom broju trenutnih političara se zatresla stolica, a građani treba da tu stolicu konačno razbiju i sruše prostačku buržoaziju. Ima li išta odvratnije nego kad svoju stručnost treba da dokazujete svojim seksualnim sposobnostima?
Takve načine zapošljavanja koriste ti „veseljaci“ koji svojim tzv. uspjesima pokušavaju zasjeniti svoje razvratničko ponašanje. Markovićeva politička karijera započela je bliskim prijateljstvom sa Arkanom, „poštenim srpskim domaćinom“. To prijateljstvo izrodilo je Sabor srpskog jedinstva, stranku koja je bila značajna u parlamentu. No nakon ubistva Arkana, ta stranka gubi na važnosti, pa se Palma odlučuje na formiranje Jeidnstvene Srbije 2004. godine.
I od tada, Jagodina postaje talac jedne osobe. Kada bi se gradovi mogli privatizovati, Jagodina bi bila prva, i zvala se „ATP Palma“, te bi svoju prepoznatljivu zastavu sa ornamentima jagode, zamijenila debelim i čvrstim lišćem visoke primorske biljke.
Ukratko rečeno, taj grad zavisi od jedne osobe, i to je on. A kada sve zavisi od volje jedne persone, to znači da zaposlenje bilo koga ne zavisi od stručnosti nego od raspoloženja, ali i zahtjeva koji nerijetko pretvore potpuno ništavne odnose u najodvratnije intimuse. I tako funkcioniše život građanke koja želi da radi i napreduje, ne samo u Jagodini, nego i Brusu, a i u mnogim drugim mjestima na Balkanu i Evropi koji ostaju da budu otkriveni. A spisak tih zvjerinjaka će se samo povećavati. Bez sumnje.
Druga i posljednja vijest u ovoj aporičnoj sedmici, bila je i odluka Zlatibora Lončara, naravno ne njega direktno, jer ne predstavlja ministra koji misli isključivo svojom glavom. Ta odluka tiče se dekriminalizacije marihuane u Srbiji. Građani su to pozdravili sa uzdasima oslobođenja.
Napokon ćemo se moći napušiti i prestati misliti na sva otkrivena silovanja koja su se desila ove godine, i sve „bunga bunga“ žurke koje su direktno uništile poimanje riječi domaćin. Napokon da se opustimo i mi posmatrači, a i žrtve kojima život zadaje neopisive bolove, a pravda se čini nedostižnom i potpuno obeshrabrujućim ciljem.
Narodna skupština je vrhovno predstavničko i zakonodavno tijelo, i institucija koja mijenja. Sa tom institucijom u ovom sazivu nije slučaj. Ona predstavlja jednoumlje i nelegitmnost, jer predstavlja Srbiju kao zemlju u kojoj svi jednako misle, a svaka i najbizarnija promjena treba da bude iz glave jednog jedinog, neprikosnovenog vođe.
Jednom je francuska romansijerka Margaret Jursenar napisala rimskom caru Hadrijanu, „loš je svaki onaj zakon koji se prečesto krši, na zakonodavcu je da ga poništi ili promijeni, da se ne bi prezir koji je taj ludi propis na sebe navukao proširio i na druge, pravednije zakone“. Sumnjam da bi se građani i građanke začudili kada bi u Službenom glasniku jednog dana pročitali da je legalizacija „bunga bunga“ žurki zadobila ogromnu podršku narodnih poslanika, jer zašto da se toliko popularan način zapošljavanja i uživanja ostavi kriminalnim djelom i zvjerstvom.
Buržoazija koja svoj kapital troši na žurkama sa sadržajem koji nije za svačije oči, u društvu najvećih bludnika i kriminalaca, nije spremna da podrži civilizacijske zakone, jer kako da neko ko i dalje vidi ženu kao objekat, može pooštriti zakone za sopstveno kažnjavanje. No prije nego postanu civilizacija, građani, koristite marihuanu, što više, kako biste zaboravili na sve afere i sve zločine koji vrlo brzo postanu ad acta.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku magazina NOVI DANI.