Talas desničarskog ludila koje je pokrenuo Donald Trump obustavom inostrane pomoći i gašenjem USAID-a, otvorio je lov na vještice širom svijeta.
Na sve strane upire se prstom u medije koji se finansiraju iz ovog i drugih inostranih fondova i najavljuje se donošenje Putinovog zakona o stranim agentima koji bi trebao konačno presjeći bilo kakav dotok novca u medije koji nisu pod kontrolom vlasti.
Mahom se radi o medijima stacioniranim u autoritarnim režimima kojima je vlast “zavrnula” svaki izvor finansiranja kako iz javnih tako i iz komercijalnih izvora.
Nikada nije bila tajna da su brojni mediji širom svijeta pa i na Zapadnom Balkanu imali projekte sa USAID-om i niko nije otkrio toplu vodu. Da li u tome ima nešto nečasno jer je isti taj USAID finansirao i projekte ovdašnjih vlasti u koje su se ugrađivali razni tajkuni?
Šta je časnije?
Šta je časnije? Uzimati milione iz državnog proračuna i finansirati režimske medije ili uzimati novac iz istih izvora koji finansiraju sve ove godine opstanak tih režima i pokušati se baviti novinarstvom, istinom i kritikom.
Da li su Amerikanci uređivali ili uticali na stavove medija kojima su davali projekte? Vjerovatno u istoj mjeri u kojoj su uticali i na stavove balkanskih režima kojima daju pare. Kakve će to tek posljedice imati na ostatak svijeta? Nesagledive.
Ako biste vi iskreno htjeli pomoći nekoj afričkoj zemlji razorenoj ratom da stane na noge i da vam milioni ljudi iz nje dođu u Evropu na čamcima, bi li sve milijarde dali predsjedniku da on podjeli kome treba? Ili se plašite da će te i druge pare klika oko predsjednika pokrasti pa ćete opet imati talase izbjeglica od režima.
Zašto onda mali dio novca ne bi dali opoziciji, medijima i civilnom društvu da prate kako se te i druge pare troše. Tako naprosto funkioniše sistem demokratije.
Sad kad je Trump okrenuo svijet naglavačke u pokušaju da podstakne rast ultradesničarskih autoritarnih režima koji su bazirani na istoj njegovoj ideološkoj osnovi, pravo pitanje je šta će biti posljedice svega?
Šta će biti posljedica?
A biće gašenje preostalog broja medija koji nisu pod kontrolom vlasti i posljedično gušenje preostalih kritičkih glasova koji ukazuju na bilo kakav problem u društvu jer neće više imati prostor za iznošenje svojih stavova. U konačnici, ishod će biti nezamjenjivost vlasti čak i tamo gdje se nekad mogla promijeniti na izborima.
Do čega je to dovelo u Rusiji, Bjelorusiji i zemljama koje se ugledaju na taj model vlasti? Do ukidanja preostale opozicije i njenog svođenja na statističku grešku. U tim zemljama nikada nije ni bilo uslova da se izađe na fer i poštene izbore ali nakon 2012. u Rusiji je postepeno slomljena opozicija.
U protekle četiri godine gotovo sve vlade na Zapadu popadale su na krilima “poskupljanja”, gledamo uspon ultradesničara koji žele ukinuti demokratiju. Možda će jednom pobijediti na izborima i izbora više neće biti. Ficovi prvi potezu u Slovačkoj su donošenje Putinovih zakona. Isto je uradio i Orban u Mađarskoj.
Šta je rješenje?
Da li oni koji se ne slažu s tim imaju bilo kakvu strategije da se protiv toga bore ili će se jednostavno pomiriti s tim da je u demokratiju ugrađena njena propast?
Da li ima drugi način finansiranja nezavisnih medija? O tome će vam najčešće pametovati oni koji nikad nisu imali medij, koji nikad nisu otkrili jedan problem u društvu i koji uvijek bolje znaju “šta treba opozicija” kojoj režim 90% članstva izbaci sa posla. Kako da finansiramo medije koji pišu o temama koje nisu komercijalne? O kulturi ili problemima invalida?
To naravno znaju i oni koji su na svojim telefonima blokirali reklame i koji portalima uskraćuju mogućnost da ostvare i onu skromnu zaradu od prometa. A ovom i nekim drugim malim portalima to je uvijek bio jedini izvor prihoda.
novidani.com