Iz izjava zvaničnika Rusija i SAD-a nakon jučerašnjeg sastanka u glavnom gradu Saudijske Arabije daju se naslutiti konture plana Donalda Trumpa za okončanje rata u Ukrajini.
Novinarka pro Trumpovog Fox Newsa Jacqui Heinrich objavila je da bi plan trebao sadržavati mir u tri takčke a to je prekid vatre, održavanje izbora u Ukrajini i treća faza konačan sporazum.
U tom pravcu išla je mjesecima ruska propaganda ali i sinoćnje izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa da bi Ukrajina trebala održati nove izbore, jer je zemlja postala “masovno mjesto za rušenje” pod ratnim vodstvom predsjednika Zelenskog koji ima “4 posto podrške naroda”.
Mnogi su naravno podsjetili da je ovaj podatak netačan a zahtjev apsurdan jer stavrni izbori u Rusiji nikad nisu ni održani jer se tamo vlast nikad nije pormijenila na izborima. Propaganda Kremlja je progurala narativ da je Zelenski nelegitimni vođa, oslanjajući se na premisu da je njegov prvi predsjednički mandat okončan 20. maja 2024. a ovu priču Trump je potpuno prihvatio.
U prevodu, održavanje izbora bio bi osnov za uklanjanje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog sa vlasti u Kijevu jer bi uz podršku SAD-a moglo doći do instaliranja novo rukovodstvo Ukrajine. To bi za ruskog predsjednika Vladimira Putina nakon pobjede Donalda Trumpa, predstavljalo još jednu političku pobjedu.
U takvim uslovima koji Putinu garantuju opstanak na vlasti u Kremlju, količina ukrajinske teritorije koju bi kontrolisao postala bi potpuno irelevantna pa u tom pravcu treba posmatrati i Trumpove izjave da je mogao sklopiti dogovor i Ukrajini “vratiti gotovo svu zemlju”.
Kontekst i uzroci rata
Da bi se shvatilo potencijalno rješenje koje žele sprovesti Putin i Trump prvo treba razumjeti kontekst i uzroke početka rata u Ukrajini. Priče da širenju NATO-a na ruske granice su propagandna besmislica koja je postala veća nakon ulaska Finske koju Putin zbog toga nije napao, a još ranije baltičke zemlje su postale članice ove vojne alijanse.
Drugo, o ulasku Ukrajine u NATO prije početka rata se nije ozbiljno ni razgovaralo a sa ovakvim savezom i Voktorom Orbanom u njemu, izvjesno je da Ukrajina nebi postala članica za dugi niz godina.
Da bi se razumjeli uzroci rata i konture za Moskvu prihvatljivog mira, treba sagledati unutrašnju rusku dinamiku i političku situaciju u okolnim zemljama. Vladimir Putin na vlasti je preko 25 godina a u državama koje su saveznice Rusije vlast se nikada nije mijenjala od 90-ih godina ili se prenosi sa oca na sina.
Režimi u kojima je uništena bilo kakva mogućnost da se vlast promijeni na izborima godinama kroz zvaničnu propagandu upozoravaju na opastnost od “obojene revolucije” i vremenom je taj strah počeo sam sebe da ostvaruje.
Strah od ubitka vlasti u Kremlju
Protesti u Kazahstanu u januaru 2022. godine samo mjesec dana prije invazije na Ukrajinu naveli su Putina da pošalje vojsku i pomogne tamošnjim vlastima u gušenju protesta. Strah od ovog scenaria širio se Rusijom, Bejlorusijom i Centralnom Azijom. Nešto ranije Lukašenko je uspio ugušiti najveće proteste u Bjelorusiji do tada koji su rezultirali progonom većeg dijela opozicionara.
S obzirom da je Putin u samoj Rusiji odavno onemogućio bilo kakav vid demokratskog otpora i promjene vlasti na izborima, uspjeh revolucije u Ukrajini 2014. godine i strah od njenog prelijevanja u Rusiju za vlast je bio prvorazredni politički problem.
Jer imati u susjednoj i nekad bratskoj državi iz koje vijesti putuju svakodnevno, demokratske izbore na kojima se Zelenski porazio Porošenka nako samo četiri godine vlasti “koja se ne prenosi sa oca na sina” radi “očuvanja stabilnosti”, predstavlja veliki izazov za autoritarni model vladavine u ovom dijelu svijeta.
Ukoliko je želio “oslobođenje Donbasa” Putin je mogao to izvesti kao 2014. godine bez izravnog uplitanja u sukob. Pa zašto to onda nije uradio? Zato što poanta cijelog sukoba nije širiti se u Ukrajini nego spriječiti da ona postane model za Rusiju.
Zašto nisu važnme teiritorije
U daljim izjavama, Donald Trump je nakon sastanka u Rijadu odbacio je zabrinutost Ukrajinaca što su bili isključeni iz sastanka, dodavši da su trebali početi razgovore puno prije. “Danas sam čuo ‘oh, nismo pozvani’. Pa, bili ste tu tri godine, trebali ste to završiti…nikad to niste trebali ni početi. Trebali ste postići sporazum”, rekao je Trump.
“Mogao sam sklopiti dogovor za Ukrajinu koji bi im dao gotovo svu zemlju, sve, gotovo svu zemlju, i nitko ne bi bio ubijen, niti bi ijedan grad bio uništen, niti bi ijedna kupola bila srušena. Ali oni su odlučili ne ići tim putem.”
Ova Trumpova izjava vjerovatno se odnosi na period prije početka sukoba ali može predstavljati i signale nekog budućeg rješenja. Ako pogledamo ruski pristup teritorijalnoj cjelovitosti Gruzije gdje Rusija izražava srpemnost za vraćanje Abhazije i Južne Osetije pod uslovima da u Tbilisiju sjedi pro rusko rukovodstvo, onda ne treba čuditi ako vidimo isti pristup u Ukrajini.
Jer teritorije i srušeni gradovi u kojima niko neće živjeti nisu važni, važno je sačuvati vlasti kao i to ko će nakon rata vladati Ukrajinom.
Trump optužuje Ukrajinu da je započela rat i potkopava legitimitet vlasti u Kijevu
Osim što ih je optužio da su “započeli rat” Trump je pokušao i potkopati legitimitet vodstva u Kijevu optužujući ga za pronevjeru stotina milijardi američkog novca.
“Dali smo im, mislim, 350 milijardi dolara”, nastavio je šef Bijele kuće. “Ovo je mnogo i Evropa bi trebalo da odgovara ovom pokazatelju. Ali, ona je dala samo 100 milijardi. Mi imamo okean između nas, a oni (Evropa i Ukrajina) nemaju. Ali gdje je sav novac koji je dat? Kuda je otišao? Niko – nikada nije vidio izvještaje o ovome. Dajemo stotine milijardi dolara. Ne vidim nikakve izvještaje”, istakao je on.
Radi se naravno o neistinitim navodima. Od početka ruske invazije na Ukrajinu Sjedinjene Američke Države pružile su Ukrajini pomoć u različitim oblicima. Njemački institut za svjetsku ekonomiju izvještava da je ta pomoć u vrijednosti od približno 76 milijardi dolara, uključujući humanitarnu, financijsku i vojnu podršku.
Cilj iznošenja ovih informacija je već viđeni scenario podgrijavanja lažnog narativa u kojoj se predimenzionira iznos pomoći Ukrajini i umanjuje podrška američke javnosti za njen nastavak.
Takođe treba imati na umu i dešavanja oko USAID-a odnosno to da će SAD prestati podržavati pokrete koji se opiru diktaturama širom svijeta. U takvoj situaciji najveći politički izazovi za opstanak vlasti u Kremlju i okolnim zemljama bio bi otklonjen a sa njima i Putinovi razlozi za invaziju na Ukrajini.
novidani.com