Katolički svećenik don Hrvoje Katušić, župnik u župi svetog Josipa u Veloj Luci, podijelio je na svom Facebooku dvije snimke koje su nastale tijekom koncerta Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu.
Na prvoj snimci publika skandira “za dom spremni”. Na drugoj snimci publika pjeva Thompsonovu pjesmu “Neću izdat ja”. “Neću izdat ja Boga nikada, neću gasit sunce koje s neba sja, neću zbog tebe rukom na sebe, jer ti me voliš i ti se moliš za mene”, glase stihovi te pjesme.
"Pozdravimo našeg stvoritelja. Neka prospe večeras na nas svoju radost s visina. Pozdravimo našeg spasitelja, Krista našeg, Boga našeg. Pozdravimo našu Majku Božju, našu zaštitnicu, kraljicu Hrvata. Blaženog Alojzija Stepinca. Pozdravimo naše širokobriješke franjevce, naše mučenike. Pozdravimo sve hrvatske mučenike. I zapjevajmo jako", govori Thompson na snimci.
Katušić je u objavi na Facebooku osudio skandiranje spornog pozdrava.
“Patriotizam bi mogao označavati ljubav prema domovini čijih smo neizbežnih mana svesni, a što nas podstiče da je uvek nastojimo učiniti boljom. Ali ne na račun drugih. A nacionalizam bi mogao označavati ljubav prema sopstvenoj naciji čije neizbežne mane pokušavamo da odstranimo kako bi bez njih zavredila još više naše privrženosti. Kažem da bi patriotizam i nacionalizam to „mogli“ biti. Jer najčešće nažalost nisu.”
Kada sam bio srednjoškolac bio sam jedan od onih koji je crtao ušato ustaško “U” sa križem iznad njega. Vjerovao sam tada da je to znak ljubavi prema Bogu i domovini. Koliko god to sada izgledalo očito, tada mi je trebalo vremena i strpljenja da shvatim kako ideologija koja je iza sebe ostavila logore i nevine žrtve ne može biti temelj nikakve kršćanske ljubavi.
Danas sam vidio ove snimke salutiranja ustaškim “za dom spremni”, a uz to zanosno pjevanje “neću izdat ja Boga nikada”. Mogao bih razumjeti “zavedenu” djecu kojima treba, kao nekada i meni, dugo objašnjavati i upoznavati ih sa poviješću da razumiju zašto je to krivo i s Bogom ne spojivo. Ali više me brine kada mi stariji, osobito mi s pastoralnom odgovornošću, na to šutimo i ne reagiramo. Zato ovo pišem.
Sramotan i grozan je svaki zločin, ali u prvom redu se sramimo svojih zločina i zločina u ime našeg naroda! Sramotan je svaki zločin ustaškog režima, to je kako su nekad pisali naši biskupi “najveća ljaga našeg naroda i najveća nesreća”.
Kršćansko domoljublje ne može počivati na simbolima koji su na ovaj način povezani s progonom i logorima. Ljubav prema narodu znači imati hrabrosti priznati njegove rane i kajati se, a ne relativizirati i hvaliti time. To nije izdaja, to je odgovornost.
Ljubav prema narodu nije u relativiziranju i opravdavanju, nego imati hrabrosti priznati pogreške i zločine, pokajati se za njih i i učiniti sve da se takvo zlo više nikada ne ponovi. To nije izdaja naroda, nego odgovornost i prema Bogu i prema bližnjemu.
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas