Foto.Facebook
Rušite mostove, škole, puteve, kružne tokove… narodu ne treba. Obustavite sve radove da se možemo posvađati kao ljudi pa da narodu bude lakše. Samo da publika vidi da je sve u redu s nama, samo da vidi da je više igara nego hljeba.
Autor: Tanja Vukomanović
Kako smo se našli u toliko podijeljenom društvu da je pojavljivanje na istom mjestu sa političkim neprijateljem postalo skandal?
Kako smo došli u situaciju da neko na vijest da počinje izgradnja mosta koji će mnogima olakšati život napiše komentar – fuj!?
Kako smo došli u situaciju da pored svih afera i kriminala, opet na vlasti ostaju oni najgori?
Koliko god SNSD imao simpatizera i glasača, Milorad Dodik opstaje, ne jer je dobar vođa i državnik, nego jer je dobar manipulator i vlada zahvaljujući neslozi u opoziciji. To vidimo i sada. Dodik je kupio kokice i uživa gledajući kako se opozicija ponovo dijeli.
Nije on došao u Česmu jer voli Banjaluku, da voli, most bi bio napravljen onda kada je i srušen, niti jer voli Stanivukovića.
Mudar i svjestan da će neko nasjesti na priče o potencionalnoj političkoj saradnji, pustio je svoje političke poltrone da hvale Stanivukovića i čekao napade iz opozicije. Nažalost, nije se umorio čekajući. Šteta što svoje političko umijeće nije iskoristio za napredak Republike Srpske, nego za podjele i lično bogaćenje.
I tako, iako je Stanivuković natjerao republičke institucije da grade most i pogledaju Banjaluku, Dodika da „političko nedonošče“ postane „uvaženi gradonačelnik“, postao je izdajnik onih kojima je baš taj Dodik lijepio etikete godinama. Oni koji se godinama bore protiv Dodikovog lijepljenja etiketa drugima su olako pošli njegovim stopama.
Stanivukoviću ne treba nova stranka, nova koalicija, nova politika, nema nikakvog zaokreta, kako pokušava da se predstavi u javnosti.
Ima podršku naroda i ne treba mu pažnja Milorada Dodika, ali neće mu dozvoliti da pripiše sebi projekat za koji se on grčevito borio proteklih mjeseci. Mene iskreno zanima kako bilo ko iz SNSD ima obraza stati pred mještane Česme nakon što se poslije poplava nisu udostojili napraviti novi most, ali o tome drugom prilikom…
Stanivuković je svjestan da se vlast može dobiti na galami, ali teško da se na taj način može sačuvati i iskoristiće svaki projekat koji će donijeti napredak Banjaluci, ali to ne znači da će sklapati političke paktove sa neprijteljima.
Kao neko ko ne poistovjećuje partije i institucije i nemamo namjeru da unosimo dublje podjele, predstavnike republičkih institucija na sastanak o projektima pozvali smo još sredinom prošle godine. Cilj je bio natjerati republičke institucije da pogledaju Banjaluku i nije to nikakva nova politika.
Građani Banjaluke su glasali za promjene i traže borbu protiv kriminala, kritiku i napade, ali i nove škole, ulice, puteve… To je ono što i radimo. Ako to znači izdaja naroda, eto, bićemo izdajnici. Nije nam prvi put.
Nema nikakvog zaokreta i ko želi shvatiće, ko traži način za kritiku naći će, ali ima u ovom svemu još nešto pogubnije – stavljanje znaka jednakosti između Dodika i institucija.
Nije Dodik Republika Srpska, nikada neće biti, koliko god ko pokušavao da nametne tu tezu, pa i on sam postavljajući sebe za glavnog epidemiologa, glavnog baju, a sada je i glavni nadzor nad izgradnjom mostova.
Kao što kaže citat iz filma “ova zemlja je malo i naša” svi građani imaju pravo na budžet predsjednika, budžet Vlade… Nisu to Dodikovi milioni, to je novac građana i ne mjeri se naša pobjeda po tome koliko ćemo glasno vikati da on ima milione, nego koliko ćemo svi zajedno (kao opozicija i narod) tih miliona uspjeti usmjeriti u prave svrhe za dobrobit građana, a ne u njegov džep.
Saradnja sa SNSD nikad, sa institucijama Srpske obavezno. Kad čitava opozicija i javnost shvate da to dvoje nije isto, tada će Milorad Dodik izgubiti izbore, tada će građani vidjeti novu alternativu, a do tada pobjeđuje krađom, apstinentima, manipulacijama i tim što građane uspjeva da ubijedi da je on Republika Srpska i da su institucije njegove.
Opasno je kada to radi vlast, ali pogubno je kada to počne da radi opozicija.