Prije više od sto godina, u vrijeme kada su očito postojale i migracije iz smjera grada prema selu, malo mjesto Veliko Trojstvo kod Bjelovara je na neko vrijeme postalo dom Josipa Broza Tita.
Naime, ostavši bez posla u Zagrebu, budući predsjednik bivše SFRJ 1921. godine javio se na oglas za posao mlinara Samuela Pollaka u kojem se tražio mašinist, odnosno strojar za rad u mlinu. Osim što se tražilo stručno znanje, u oglasu je stajalo da osoba treba biti pouzdana i oženjena.
Nakon kraćeg dogovora, Josip Broz se s trudnom suprugom Pelagijom Denisovom doselio u ovo pitoreskno bilogorsko selo gdje je ostao sve do 1925. godine. Zanimljivo je da je upravo u Velikom Trojstvu najdulje radio u svojoj struci, odnosno kao bravar.
Njegov dom je bio u objektu gdje je danas smješten trošćanski etno muzej, a ondje je do devedesetih godina bila postavljena i izložba o životu Josipa Broza u Velikom Trojstvu. Iako danas nema previše dostupnih podataka o njegovom političkom djelovanju u Velikom Trojstvu, poznato je mnogo zanimljivosti iz njegova obiteljskog života.
O njima smo razgovarali s Gordanom Matunci koja danas posjetitelje Velikog Trojstva, u sklopu njihova posjeta tamošnjoj etno kući, upoznaje s detaljima Titovog života na ovom području.
Vrijedna i mudra Pelagija
Josip Broz je u Velikom Trojstvu radio kao mašinist u mlinu Samuela Pollaka. Ljudi kažu kako je bio zaista naočit čovjek koji je rado pomagao svojim novim sumještanima, a upravo su ga zato mnogi od njih i cijenili, ali i lijepo prihvatili iako je bio, kako Trošćani to kažu, dotepenac.
Osim toga, on u Trojstvu nije bio Josip Broz, već Joža. Njegova supruga Pelagija bila je iznimno lijepa žena, spretna u ručnom radu.
Kako je bila inteligentna, ljudima je rado pomagala savjetima i upravo su je zato svi voljeli. Živjeli su u relativno skromnom smještaju koji se sastojao tek od jedne sobe, kuhinje i komore. U četiri godine, koliko su živjeli u Velikom Trojstvu, rodila je troje djece, od kojih je dvoje umrlo još u djetinjstvu.
Zlatica u dobi od tek dvije godine, a Hinko sa svega osam dana. Ljudi su uvijek govorili kako se sjećaju da je upravo Josip Broz sam pod rukom lijes odnio na groblje – kazala je Matunci. Grob je to koji i danas posjećuju mnogi posjetitelji tamošnjeg mjesnog groblja, ali i grob koji stanovnici Velikog Trojstva uređuju i nakon svih proteklih godina.
Trošćanski Vedi
-Djeca su bila krštena u Velikom Trojstvu, a Zlatičina kuma je bila kći vlasnika mlina Pollaka koji su inače bili Židovi. Iako je riječ o dvije vjere, podatak je to koji nam govori o ljudskosti međuljudskih odnosa tog vremena – kazala je ranije u izjavi medijima jedna stanovnica ovog mjesta koja je dio svog djetinjstva, ali i radnog vijeka provela na području Općine Veliko Trojstvo gdje je bila učiteljica.
Kao malena djevojčica s majkom i mlađom sestrom živjela je u Vrbici, jednom od trošćanskih naselja, gdje je imala priliku doznati mnoge priče o Josipu Brozu.
-Živjele smo kod Majke koja nam je mnogo toga pripovijedala, a njezinog muža smo svi zvali Papa Soldat. Baš kao i Josip Broz, on je također došao s ruske fronte tako da su imali mnogo zajedničkih tema za razgovor. Kasnije su nam znali pričati kako je u njihovo dvorište pod krušku dolazio Joža i upravo su tamo pripovijedali što je koji doživio u Rusiji. Osim njih dvojice, bilo je i drugih koji su se okupljali, a žena jednoga od njih je znala reći “Što pripovijedaju ti Vedi?”.
Naime, uvijek su bili negdje po strani i tjerali politiku, a Vedi su bili poznala bilogorska mitska bića koja žele pomoći, ali tko zna jesu li njihove ideje uvijek dobre. Otuda ta poveznica – prisjetila se Matunci.
No, kako je Joža kroz vrijeme sve više širio svoja politička uvjerenja, a kako to u ono vrijeme nije bilo dobrodošlo, njegov gazda Pollak ponudio mu je izbor “Ili rad ili politika”, a Brozovim odabirom završava i njegova trošćanska priča.
Kralje Aleksandar ubrzo je uveo Šestojanuarsku diktaturu a Broz je na Bombaškom procesu 1928. osuđen na 6 godina robije i iz zatvora izlazi tek 1934. godine.
Pelagija se sa Žarkom vratila u Rusiju gdje se ponovo udala a Tito je godinama kasnije sina pronašao u domu.
Opet u Trojstvu
Priča kaže kako je ubrzo sakupio stvari i iz bilogorskog kraja trbuhom za kruhom otišao u kraljevačko brodogradilište. No, iz naših krajeva sa sobom je u svijet ponio brojne uspomene, a jedna od njih dolazi iz bjelovarske bolnice. Naime, literatura kaže kako je Josip Broz Tito naočale nosio upravo zahvaljujući neuspješnoj operaciji izvedenoj u bjelovarskoj bolnici.
Ipak, izgleda da svoje Trojstvo, kao i prijateljstva koja je ondje izgradio ni kasnije nije zaboravio, pa je tako Veliko Trojstvo zahvaljujući Josipu Brozu, samo jedno desetljeće nakon Bjelovara, za razliku od većine drugih sela, ali i prigradskih naselja, dobilo struju. Upravo u spomen na elektrifikaciju, u Velikom Trojstvu bila je postavljena i spomen ploča koje danas, baš kao ni muzejskog postava, više nema.
Uklonjen je uoči dolaska izbjeglica koje su bile smještene u objektu koji je danas etno muzej s etno zbirkom obitelji Matunci i KUD-a Veliko Trojstvo, ali i prostor tošćanskih vinara, a nekada je u drugom svom dijelu bio Titov dom.
Tito je Veliko Trojstvo posljednji put posjetio 1973. godine kada je otvorena izložba Josip Broz Tito, a za ovo maleno mjesto je to bio velik događaj.
Osim Muzeja, Josip Broz je tada zajedno s tadašnjom suprugom Jovankom posjetio i posljednje počivalište svoje djece. Nekoliko godina nakon toga ponovno je posjetio Bjelovar, ali literatura kaže kako u Veliko Trojstvo više nikada nije kročio.