Trump se javio Kurdima koje je dva puta ostavio na cjedilu. Traži od njih pomoć u ratu s Iranom

Američki predsjednik Donald Trump održao je u nedjelju seriju telefonskih razgovora s vodećim ličnostima iračkih Kurda.

Tema razgovora bila je aktuelni američko-izraelski sukob s Iranom te predviđanja budućih koraka u regiji, potvrdila su za portal Axios tri upućena izvora.

Trump je stupio u kontakt s liderima dvije najjače kurdske grupacije u Iraku – Masoudom Barzanijem i Bafelom Talabanijem – neposredno nakon subotnjih zračnih udara.

Strateška uloga kurdskih boraca

Kurdi predstavljaju ključni faktor na terenu jer kontroliraju osjetljive granične pojaseve između Iraka i Irana, a raspolažu i hiljadama iskusnih boraca. Dodatni značaj im daje i snažna povezanost s kurdskom manjinom unutar samog Irana.

Ovi pozivi dolaze kao rezultat upornog lobiranja izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji već mjesecima nagovara Trumpa na intenzivnije djelovanje prema Teheranu i promjenu tamošnjeg režima. Izrael već decenijama gradi diskretna partnerstva s Kurdima širom Bliskog istoka.

“Uvjerenje, koje posebno zagovara Netanyahu, jeste da će Kurdi u ključnom momentu ‘izaći na svjetlo’ i pokrenuti pobunu”, navodi jedan zvaničnik.

Navodno je Netanyahu na sastanku u Bijeloj kući predstavio detaljan plan koji uključuje Kurde, poznajući tačan raspored snaga i njihovu spremnost za ustanak protiv iranske vlasti.

Odgovor iz Bijele kuće

Glasnogovornica Bijele kuće, Karoline Leavitt, nije željela otkriti detalje ovih razgovora, ali je potvrdila da je predsjednik Trump u stalnom kontaktu s brojnim regionalnim partnerima i saveznicima.

U međuvremenu, situacija se usijava. Kurdska stranka slobode (iz Irana, sa sjedištem u Iraku) optužila je Teheran za napade dronovima i raketama.

Samo sedam dana prije izbijanja šireg sukoba, pet opozicionih kurdskih grupa formiralo je Koaliciju političkih snaga iranskog Kurdistana, jasno se svrstavajući protiv iranskog režima.

Trump je Kurde dva puta ostavio na cjedilu

Kurdi su prepoznati kao najbrojnija nacija na svijetu koja nema vlastitu državu. Naseljavaju prostore Turske, Sirije, Iraka i Irana.

U Iraku uživaju visok stepen autonomije stečen nakon pada Saddama Husseina 2003. godine. Njihove vojne snage, Pešmerge (“oni koji gledaju smrti u oči”), važe za jednu od najsposobnijih vojnih formacija, s bogatim iskustvom iz borbi protiv ISIS-a.

• Kako je Trump “rješavao ratove u 24h”: Ostavio je američke saveznike na cjedilu pred napadom Turske! Erdogan i Putin su napravili dil, Kurdi izgubili teritorije a SAD obraz

Ironija Trumpovog poziva leži upravo u činjenici da je američki predsjednik Kurde u Siriji dva puta izdao i ostavio na cjedilu zbog čega su skoro sve izgubili. Prvi put pred invazijom Erdogana na Afrin, a drugi put pred naletom novog sirijskog režima na Rujavu.

Naime Kurdska enklava na sjeveru Sirije – Rojava dugo je bila trn u oku Redžepa Tajpa Erdogana. Ljevičarska vlast provela je široki emancipacijski poduhvat koji je rezultirao masovnim obrazovanjem žena i njihovim uključivanjem u sve društvene procese.

Cinizam

Na vlasti u Rožavi koju Erdogan smatra terorističkom nalazi se dvoje predsjednika žena i muškarac – Îlham Ehmedb i Mansur Selum a na čelu parlamenta Amina Omar i Riad Darar. Zvučalo je kao opasnost koja potkopava mnoge pa i njegovu vlastu u ovom dijelu svijeta i koja ozbiljno prijeti da potkopa sistem vrijednosti građen decenijama unazad.

Ipak Donald Trump ih je ostavio na cjedilu tokom prvog mandata 2018. kada je Erdogan napao Afrin, izolovanu enklavu na zapadu Sirije koju su kontrolisali Kurdi.

Scene ogorčenog naroda koji baca kamenje na američke vojnike koji se povlače pred prije napad Turske obišle su svijet. Afrin nije izdržao dugo a s obzirom da se nisu uklapali u njegov ideološki okvir Trump svojim biračima ovu izdaju Kurda i nije morao puno da objašnjava.

Novinari su povlačenje nazvali “ozbiljnom izdajom Kurda” i “katastrofalnim udarcem na kredibilitet SAD-a kao saveznika i položaj Washingtona na svjetskoj pozornici”; jedan je novinar izjavio da je “ovo bila jedna od najgorih vanjskopolitičkih katastrofa SAD-a od rata u Iraku “.

Izdao ih je ponovo

Nedavna invazija novog sirijskog režima na Rojavu ponovo je demaskirala sav cinizam Trumpove spoljne politike. Sirijske demokratske snage, kojima dominiraju etnički Kurdi, dovedene su pred svršen čin izolovane od svih saveznika.

Sudbina koju je Trump odredio Kurdima koji su porazili ISIL oličena je u saopćenju američkog ambasadora u Turskoj i specijalnog izaslanika Bijele kuće za Siriju Toma Barracka.

“Najveća prilika za Kurde u Siriji trenutno leži u post-Assadovoj tranziciji pod novom vladom koju predvodi predsjednik Ahmed al-Sharaa. Ovaj trenutak nudi put ka punoj integraciji u ujedinjenu sirijsku državu s pravima državljanstva, kulturnom zaštitom i političkim učešćem – što je dugo bilo uskraćeno pod režimom Bashara al-Assada, gdje su se mnogi Kurdi suočavali s apatridijom, jezičkim ograničenjima i sistemskom diskriminacijom. Historijski gledano, američko vojno prisustvo na sjeveroistoku Sirije opravdano je prvenstveno kao partnerstvo protiv ISIL-a. Sirijske demokratske snage (SDF), predvođene Kurdima, pokazale su se kao najefikasniji kopneni partner u porazu teritorijalnog kalifata ISIL-a do 2019. godine, pritvorivši hiljade boraca ISIL-a i članova njihovih porodica u zatvorima i kampovima poput al-Hola i al-Shaddadija. U to vrijeme nije postojala funkcionalna centralna sirijska država s kojom bi se moglo sarađivati ​​- Assadov režim je bio oslabljen, osporavan i nije bio održiv partner protiv ISIL-a zbog svojih saveza s Iranom i Rusijom”, rekao je Barrack.

Danas se situacija kako kaže promijenila.

Sirija sada ima priznatu centralnu vladu koja se pridružila Globalnoj koaliciji za poraz ISIL-a (kao njena 90. članica krajem 2025. godine), signalizirajući zaokret prema zapadu i saradnju sa SAD-om u borbi protiv terorizma. Ovo mijenja obrazloženje za partnerstvo SAD-a i SDF-a: prvobitna svrha SDF-a kao primarne anti-ISIL snage na terenu je uglavnom istekla, jer je Damask sada i voljan i pozicioniran da preuzme sigurnosne odgovornosti, uključujući kontrolu nad pritvorskim objektima i kampovima ISIL-a. Nedavni događaji pokazuju da SAD aktivno olakšavaju ovu tranziciju, umjesto da produžavaju zasebnu ulogu SDF-a. Intenzivno smo sarađivali sa sirijskom vladom i rukovodstvom SDF-a kako bismo osigurali sporazum o integraciji, potpisan 18. januara, i postavili jasan put za pravovremenu i mirnu implementaciju”, poručio je.

Sporazum, kako ističe, integriše borce SDF-a u nacionalnu vojsku (kao pojedince, što ostaje među najspornijim pitanjima), predaje ključnu infrastrukturu (naftna polja, brane, granične prijelaze) i ustupa kontrolu nad zatvorima i kampovima ISIL-a Damasku.

“SAD nema interesa za dugoročno vojno prisustvo; prioritet im je poraziti ostatke ISIL-a, podržati pomirenje i unaprijediti nacionalno jedinstvo bez podržavanja separatizma ili federalizma. Ovo stvara jedinstven prozor za Kurde: integracija u novu sirijsku državu nudi puna građanska prava (uključujući i za one koji su prethodno bili bez državljanstva), priznanje kao sastavni dio Sirije, ustavnu zaštitu kurdskog jezika i kulture (npr. nastava na kurdskom jeziku, proslava Nawruza kao nacionalnog praznika) i učešće u upravljanju – daleko izvan poluautonomije koju je SDF imao usred haosa građanskog rata”, mišljenja je.

Poziv u pomoć

Nakon što su Kurdi platili tešku cijenu svoje borbeu Siriji koja je rezultirala teškim sporazumom sa novim režimom i gubitkom značajnih teritorija i suvereniteta, Trump se ponovo sjetio da ih pozove u pomoć. Ovaj put poziva Pešmerge kurdske snage u Iraku da pomognu u ratu sa Iranom.

Problem u ovim planovima mogao bi predstavljati neprijateljski odnos Kurda s Turskom, koja je američka saveznica i članica NATO-a. “Predsjednik razgovara sa svima. Razgovara s kurdskim vođama. Razgovarao je i s turskim predsjednikom Erdoğanom”, rekao je jedan izvor.

Najava osnivanja Koalicije političkih snaga iranskog Kurdistana prošlog tjedna također je izazvala napetosti sa skupinom u egzilu koju predvodi bivši iranski prijestolonasljednik Reza Pahlavi.

Iako američki dužnosnici smatraju da je Netanyahu možda precijenio broj Kurda koji bi se bili spremni boriti protiv Irana, ističu da taj broj “nije zanemariv”. “Kakva bi bila njihova uloga u ratu ili poslijeratnom Iranu – to je pitanje koje nadilazi moje ovlasti”, zaključio je jedan dužnosnik.