Sirijske demokratske snage, kojima dominiraju etnički Kurdi, iz dana u dan nalaze se u sve težoj poziciji nakon početka ofanziva novih sirijskih vlasti.
Situacija neodoljivo podsjeća na tursku ofanzivu na Afrin 2018. kada je Donald Trump tokom prvog mandata napustio ključne američke saveznika koji su porazili ISIL ostavljajući ih na cjedilu.
To potvrđuje i saopćenje američkog ambasadora u Turskoj i specijalnog izaslanika Bijele kuće za Siriju Toma Barracka.
“Najveća prilika za Kurde u Siriji trenutno leži u post-Assadovoj tranziciji pod novom vladom koju predvodi predsjednik Ahmed al-Sharaa. Ovaj trenutak nudi put ka punoj integraciji u ujedinjenu sirijsku državu s pravima državljanstva, kulturnom zaštitom i političkim učešćem – što je dugo bilo uskraćeno pod režimom Bashara al-Assada, gdje su se mnogi Kurdi suočavali s apatridijom, jezičkim ograničenjima i sistemskom diskriminacijom. Historijski gledano, američko vojno prisustvo na sjeveroistoku Sirije opravdano je prvenstveno kao partnerstvo protiv ISIL-a. Sirijske demokratske snage (SDF), predvođene Kurdima, pokazale su se kao najefikasniji kopneni partner u porazu teritorijalnog kalifata ISIL-a do 2019. godine, pritvorivši hiljade boraca ISIL-a i članova njihovih porodica u zatvorima i kampovima poput al-Hola i al-Shaddadija. U to vrijeme nije postojala funkcionalna centralna sirijska država s kojom bi se moglo sarađivati - Assadov režim je bio oslabljen, osporavan i nije bio održiv partner protiv ISIL-a zbog svojih saveza s Iranom i Rusijom”, rekao je Barrack.
Danas se situacija kako kaže promijenila.
Sirija sada ima priznatu centralnu vladu koja se pridružila Globalnoj koaliciji za poraz ISIL-a (kao njena 90. članica krajem 2025. godine), signalizirajući zaokret prema zapadu i saradnju sa SAD-om u borbi protiv terorizma. Ovo mijenja obrazloženje za partnerstvo SAD-a i SDF-a: prvobitna svrha SDF-a kao primarne anti-ISIL snage na terenu je uglavnom istekla, jer je Damask sada i voljan i pozicioniran da preuzme sigurnosne odgovornosti, uključujući kontrolu nad pritvorskim objektima i kampovima ISIL-a. Nedavni događaji pokazuju da SAD aktivno olakšavaju ovu tranziciju, umjesto da produžavaju zasebnu ulogu SDF-a. Intenzivno smo sarađivali sa sirijskom vladom i rukovodstvom SDF-a kako bismo osigurali sporazum o integraciji, potpisan 18. januara, i postavili jasan put za pravovremenu i mirnu implementaciju”, poručio je.
Sporazum, kako ističe, integriše borce SDF-a u nacionalnu vojsku (kao pojedince, što ostaje među najspornijim pitanjima), predaje ključnu infrastrukturu (naftna polja, brane, granične prijelaze) i ustupa kontrolu nad zatvorima i kampovima ISIL-a Damasku.
“SAD nema interesa za dugoročno vojno prisustvo; prioritet im je poraziti ostatke ISIL-a, podržati pomirenje i unaprijediti nacionalno jedinstvo bez podržavanja separatizma ili federalizma. Ovo stvara jedinstven prozor za Kurde: integracija u novu sirijsku državu nudi puna građanska prava (uključujući i za one koji su prethodno bili bez državljanstva), priznanje kao sastavni dio Sirije, ustavnu zaštitu kurdskog jezika i kulture (npr. nastava na kurdskom jeziku, proslava Nawruza kao nacionalnog praznika) i učešće u upravljanju – daleko izvan poluautonomije koju je SDF imao usred haosa građanskog rata”, mišljenja je.
Na kraju, objasnio je šta je fokus SAD-a u Siriji.
“U Siriji, Sjedinjene Američke Države su fokusirane na osiguranje sigurnosti zatvorskih objekata u kojima se nalaze zatvorenici ISIL-a, a koje trenutno čuvaju SDF i olakšavanje razgovora između SDF-a i sirijske vlade kako bi se omogućila mirna integracija SDF-a i političko uključivanje kurdskog stanovništva Sirije u historijsko puno sirijsko državljanstvo”, zaključio je.
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas