U Goraždu je skromno, ali dostojanstveno obilježena godišnjica stradanja Drinskih mučenica, pet časnih sestara iz Družbe sestara Kćeri ljubavi božije koje su ubijene iz mržnje prema vjeri između 15. i 23. decembra 1941.
U njihovu čast održana je misa u kapelici Sveti Dominik koju je predvodio župnik Josip Tadić, a prisustvovala joj je nekolicina katoličkih vjernika koji su ovim povodom stigli u Goražde. Hodočasnici su zapalili svijeću i položili cvijeće na spomen obilježju Drinskim mučenicama, ali i drugim mjestima stradanja stanovnika Goražda u proteklim ratovima.
Obilježavanje stradanja Drinskih mučenica ove godine je zbog pandemije koronavirusa u drugačijem ozračju.
Simbol stradanja svih nedužnih žrtava
“Svetkovina blaženih Drinskih mučenica pada 15. decembra. Budući da je to utorak, odlučili smo to obilježiti na današnju nedjelju. Ljudi koji rade teško mogu doći radnim danom. Svjesni smo trenutne pandemije u kojoj ne smijemo okupljati velike grupe hodočasnika. Položili smo cvijeće i zapalili svijeće na tri mjesta, kod spomenika djeci stradaloj u ratu, na mostu gdje su stradali naši sugrađani i kod spomenika naših Blaženica. Ovim činom želimo dati pijetet svim žrtvama bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ovim činom šaljemo poruku ljudskosti, međusobne solidarnosti i zajedničkog suživota u ovom gradu i na ovim prostorima. Drinske mučenice su simbol stradanja u ovom kraju kroz čiju su životnu i patničku sudbinu isprepletene sve nedužne žrtve. One su simbol stradanja svih žena koje su pretrpjele sličnu ili istu sudbinu. Ovo je naše sjećanje na sve njih. Ujedno je to naša molitva da se u budućnosti takvo stradanje nikada ne ponovi”, poručio je župnik Tadić.
Priča o Drinskim mučenicama koje su četnici Draže Mihailovića krajem 1941.godine zarobili i doveli u Goražde iz samostana Marijin dom na Palama poznata je diljem svijeta.
Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta i zbog bolesti i starosti nije ih mogla slijediti po snijegu i hladnoći ostala te je ostala u Sjetlini a kasnije ubijena 23. 12. 1941. godine. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. 12. 1941. godine.Smještene su u zgradu vojarne na katu gdje su mučene. Vojarnom je tada zapovijedao major Jezdimir Dangić. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Da bi sačuvale svoju čast, časne sestre su skočile kroz prozor gdje su se teško ozlijedile, nakon čega su ih četnici ubili i bacili njihova tijela u rijeku Drinu.
“I Goraždani itekako poštuju žrtvu časnih sestara. Smatraju ih svojima i nikome ih ne daju. One su ponos i uzor ovog grada, njegov zaštitni znak protiv svih nevolja i oluja. Žrtva nedužnih je ono što kod svih nas izaziva duboku bol koju trpi obični čovjek”, naglašava Tadić.
Tih dana četnicu su izvršili izvršeni masovne zločine nad muslimanskim stanovništvom ovog kraja. Na spomen ploči koja je tu postavljena stoji da su zločine prekinule “Titove partizanske jedinice oslobođenjem Goražda 26.januara 1942. godine.
Za ovaj i druge zločine zločin nakon Drugog svjetskog rata suđeno je četničkom majoru Jezdimiru Dangiću a on je osuđen na smrt i streljan.
Klix.ba/Novidani.com