Prema zvanično potvrđenim rezultatima izbora koje opozicija u Republici Srpskoj osporava zbog izborne krađe njihova kandidatkinja za Predsjednika Republike Srpske Jelena Trivić dobila je 42,84 % dok je Milorad Dodik osvojio 47,06 odsto.
U RS nema drugog kruga predsjedničkih izbora a kada su u pitanju parlamentarni izbori u BiH tri opozicione stranke iz Republike Srpske SDS, PDP i Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića dobile su 35,15% što je solidan rezultat ako se uporede rezultati opozicije u državama sa sličnim izborinim uslovima.
Ti izborni uslovi ogledaju se ne samo u apsolutnoj kontroli izborne administracije koja broji glasove nego i u kontroli nad javnim novcem i mogućnostima da ga koristite za kupovinu glasova. Te mogućnosti su u Bosni i Hercegovini potpune neograničene i to je jedan od razloga zbog čega se u postratnoj istoriji BiH vlast rijetko mijenjala. Milorad Dodik je dva puta dolazio na vlast ali ni jednom na izborima. Prvi put 1998. postao je premijer tako što je okupio većinu sa svega dva poslanika a drugi put 2006. na vlast ga dovodi PDP koji uskraćuje podršku manjinskoj vladi SDS-a.
Od tada do danas Dodik i njegov SNSD imaju apsolutnu kontrolu nad javnim budžetima, fondovima, javnim preduzećima i sve ih obilato koriste kako bi se održali na vlasti. Pored kontrole medija i činjenice da se izborna kampanja u BiH uveliko svodi na asfaltiranje ulica, samo pred ove izbore Dodik je potrošio desetine miliona maraka i u nekoliko navrata naložio Vladi RS da po 100 KM isplaćuje mladima, penzionerima, borcima i socijalno ugroženima.
Crna Gora je ovu vrstu kupovine glasova davno zabranila zakonom i ograničila budžetska davanja pred izbore što je nakon 30 godina sigurno stvorilo pretpostavke da se okonča vladavina Mila Đukanovića. Opozicija koju je predvodio Zoran Zaev u Makedoniji mjesecima je tokom 2016. godine održavala proteste dok uz posredovanje zapada nije izborila sporazum o boljim izbornim uslovima i formiranje tehničke vlade pred svake parlamentarne izbore. Već na tim izborima 2016. dolazi do pada Nikole Gruevskog a Zoran Zaev sa svojim SDSM-om postiže odličan rezultat.
Izborni uslovi kakvi su u BiH postoje još samo u Srbiji gdje je Vučić svoje protivkandidate u prvom krugu predsjedničkih izbora potukao do nogu osvojivši preko 60% glasova. Ako se pogledaju parlamentarni izbori, opozicija koja ima namjeru da preuzme vlasti nema više od 19% glasova i još desetak procenata imaju stranke koje naziva režimskom opozicijom. Vodeće opozicione stranke u Srbiji otvorile su priču o izbornim uslovima ali se za ozbiljne ustupke nije uspjela izboriti ni bojkotom izbora, dok Vučićeva davanja od 100 evra pred izbore polako usvajaju i drugi populisti.
Tako je neprikosnoveni Vladimir Putin pred izbore 2021. da vojnicima po 15.000 rubalja a penzuionerima kojima je prethodno smanjio penzije po 10.000 rubalja. Situaciju na Balkanu teško je porediti sa Rusijom s obzirom da opozicija koja ima ozbiljnu namjeru da dođe na vlast u toj zemlji nema pravo ni učešća na izborima jer Putinov režim ima niz mehanizama da ne dozvoli kandidaturu svakome koga smatra prijetnjom. Opozicija kojoj je dozvoljeno da postoji ima zbirno oko 39% glasova a na predsjedničkim izborima 2018. godine u prvom krugu Putin je dobio 77% a drugoplasirani kandidat 11%.
Iako se Viktor Orban u Mađarskoj već duže od deceniju trudi da poruši sve mehanizme koji u razvijenim demokratskim zemljama omogućavaju promjenu vlasti, izborni uslovi koje tamošnja opozicija ima su neuporedivi sa onima u BiH i Srbiji. Kontrola medija jeste problem ali ono što je Vučić patentirao u Srbiji sa budžetskim davanjima pred izbore, batinašima i crnim džipovima još nije došlo na Orbanov dnevni red. Na poslednjim parlamentarnim izborima udružena opozicija u Mađarskoj dobila je tek oko 36% glasova a ozbiljan rezultat uspjeli su napraviti samo u glavnom gradu.
U svim ovim zemljama model je zapravo isti, vlast je nepromjenjiva jer koristi sva raspoloživa sredstva da se održi rušeći sve mehanizme za održavanje fer i poštenih izbora. Zoran Zaev je promijenio vlast u Makedoniji tako što je mjesecima organizovao proteste čime se izborio za bolje izborne uslove. To je zapravo jedini put u promjene.
Kada se sve uzme u obzir rezultati koje postiže opozicija u Republici Srpskoj odraz su prije svega uslova u kojima se održavaju izbori. Ne ulazeći u tvrnje opozicije o izbornim krađama prije nego se izreknu sve floskule o “bezidejnoj opoziciji” treba reći da su uslovi pod kojima izlaze na izbore više nego nepovoljni. Ipak opozicija u Republici Srpskoj postiže dobre rezultate a često im je malo falilo za pobjedu. Od 2014. godine kada je Milorad Dodik dobio predsjedničke izbore sa samo 1% glasova više, opozicija izbore proglašava pokradenima ali nikada ni jedna njihova ozbiljna akcija nije bila usmjerena na postizanju boljih izbornih uslova.
Nakon izbora koji su održani 2. Oktobra opozicija je u Banjaluci održala mitinga na kojima su tvrdili daje Milorad Dodik pokrao glasova a već treći koji je održan u srijedu usmjerili su na uređivačku politiku RTRS-a i priču o Dodikovom budžetu od preko 50 miliona KM . Ukoliko se opozicija izgubi u sličnim temama i sledeće izbore sačeka sa istim pravilima bolje rezultate ne može očekivati bez obzira na stvarnu podršku koju ima među građanima.