U Sloveniji obilježena godišnjica Dražgoške bitke: Sjećanje na fašističke zločine i herojski otpor slovenačkih partizana

^{Foto:Facebook}

U Sloveniji je danas obilježena 82. godišnjica Dražgoške bitke a na današnjoj memorijalnoj svečanosti u Dražgošama,okupio se veliki broj ljudi.

Ustanak u Gorenjskoj, čiji je vrhunac Dražgoška bitka, danas se smatra jednom od najvažnijih akcija pokreta otpora na okupiranim teritorijama.

Šefica slovenačke diplomatije Tanja Fajon poručila je da Dražgoše ostaju vječni simbol pobune, hrabrosti i samopouzdanja koji žive u srcima svih koji cijene našu historiju i poštuju borce za slobodu.

Bitka kod Dražgoša odvijala se od 9. do 11. siječnja 1942. između Cankajevog bataljuna koji je tada imao oko dvjesto boraca, i njemačkih policijskih snaga, koje su koncentrirale između 2.500 i 3.000 vojnika, izvidnički avion i artiljeriju u ofenzivnoj operaciji protiv gorenjskih partizana.

Herojska borba

Nakon nekoliko dana herojske obrane, Cankarjev bataljun povukao se na Jelovicu, gdje se podijelio na veći broj četa, koje su se potom nastavile žestoko boriti sljedećih nekoliko tjedana s njemačkim progoniteljima trpeći velike žrtve. Tako je samo dva dana nakon Dražgoške bitke na Mošenjskoj planini poginulo je još 12 partizana.

U bitki kod Dražgože poginulo je devet partizana i 27 njemačkih policajaca, ranjeno je 11 partizana i 42 njemačka policajca. Okupator je nakon bitke spalio selo, usmrtivši 41 stanovnika od kojih je 21 bilo iz mjesta Jelešće.

Strijeljali su 18 civila od kojih su sedmero bilo maloljetnici, ubijena je i trogodišnja djevojčica kad je njemački vojnik bacio granatu u podrum prepun civila.

Preostali stanovnici su odvedeni u logore, a selo je u veljači 1942. potpuno minirano, i zabranjen je povratak stanovnicima.

Dražgoška bitka obilježila je vrhunac prosinačkog ustanka na Gorenjskoj u kojem je u partizane s tog područja došlo 665 novih boraca, uključujući 365 radnika i 175 seljaka. Ukupno 1941. godine  u Sloveniji je u partizane otišlo oko 2.100 boraca.

U siječnju 1942., godine broj boraca smanjio se na tek nekoliko stotina. Prosinački ustanak Gorenjske nije uspio jer se odvijao na tri odvojena dijela Gorenjske (Poljanska dolina, Bohinjski kut i Jesenice), a vrlo teška zima pokazala se teškom preprekom, za koju partizanski pokret tada nije bio dovoljno pripremljen.

Ipak, ustanak u Gorenjskoj postigao je da je okupator evakuirao 23 oružarske postaje, što je značajno pridonijelo odgađanju prisilne njemačke mobilizacije na ovom području.

Partizanski pokret stekao je i dragocjeno vojno iskustvo, posebno u pozicijskim borbenim taktikama i rasipanju veće vojne formacije (bataljuna) u pokretnije jedinice (čete). Politički rad je također bio uspješan, jer su partizanski aktivisti stekli i radnike i seljake.