Na današnji dan 1890. godine rođen je vijetnamski revolucionar i vođa nacionalnog oslobođenja Ho Chi Minh.
Kao vođa otpora koji će osloboditi Vijetnam od francuskog kolonijalizma i poraziti Ameriku deset godina kasnije, Ho Chi Minh je dao nadu mnogim potlačenim ljudima diljem svijeta.
U dobi od 21 godinu je napustio svoju zemlju kako bi postao revolucionar, putujući kroz Harlem, London i Pariz i uključivši se u međunarodni radnički pokret.
U Francuskoj je postao jedan od osnivača Francuske komunističke partije. Kasnije je živio u Sovjetskom Savezu i Kini gdje je studirao i radio u različitim državnim institucijama.
Također je služio kao viši agent Kominterne u jugoistočnoj Aziji i na kraju, kasnih 1930-ih, otišao je u Kinu da služi kao savjetnik komunističkim oružanim snagama.
Nakon povratka u Vijetnam, Ho Chi Minh je imao glavnu ulogu u ujedinjenju lijevih frakcija i stvaranju stranke koja će voditi oslobodilački pokret u regiji.
Do 1960-ih njegovo su ime skandirali demonstranti diljem svijeta, za koje je postao simbol volje i sposobnosti Trećeg svijeta da se suprotstavi američkom imperijalizmu. To je posebno bilo izraženo tokom protesta 1968. godine.
Jedan od takvih snimaka možete pogledati u ovom videu.
U početku je bio vijetnamski nacionalist koji se samo želio riješiti kolonijalizma u svojoj domovini, ali je počeo vjerovati u komunizam nakon što je čitao Lenjina i njegove teorije o imperijalizmu koje kažu da nijedan narod ne može biti slobodan ako tlači druge nacije.
Takođe, komunizam je za njega bio put kojim je ova zemlja ovladala i nacionalnim resursima što se nije dogodilo sa velikim brojem bivših kolonija koje su mirnim putem stekle nezavisnost.
To mu je objasnilo nužnost borbe protiv svih oblika ugnjetavanja i eksploatacije. Ho Chi Minh je 20-ih godina postao nepokolebljivi internationalist i potpuno uvjeren da su obje borbe isprepletene:
“Kolonijalizam je pijavica s dvoja usta; od kojih jedna usisava metropolitanski proletarijat, a druga kolonije. Želimo li ubiti ovo čudovište, moramo odsjeći oba sisala u isto vrijeme. Ako se samo jedan odsječe, drugi će nastaviti sisati krv proletarijata, životinja će nastaviti živjeti, a odsječeni odojak će ponovno rasti.”, kazao je.
Borba za slobodu i nezavisnost
Nakon pobjede u ratu protiv Francuske koji je okončan Mirovnim sporazumom u Ženevi 1954. godine, dogovorena je podjela Vijetnama na Sjeverni komunistički (Demokratska Republika Vijetnam) i Južni kapitalistički (Republika Vijetnam) koji su podržavale Sjedinjene Američke Države.
Ho Chi Minh je ubrzo u Južnom Vijetnamu aktivirao Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (FLN) poznatiji kao Viet Cong, koji je na Jugu vodio gerilski rat s ciljem konačnog ujedinjenja dva Vijetnama. Viet Cong je primao pomoć od Sjevernog Vijetnama uglavnom preko Laosa koristeći tzv. Ho Chi Minhov put.
Rat je intenzivno trajao od 1963. do 1973. godine kada se sklapa mirovni sporazum u Parizu što omogućava izvlačenje SAD-a iz rata. U aprilu 1975. godine Viet Cong i Sjeverni Vijetnam pokreću veliku ofanzivu i zauzimaju glavni grad Južnog Vijetnama Sajgon koji danas nosi ime Ho Chi Minha. To je bio i zvaničan kraj Vijetnamskog rata. Zemlja je ujedinjena a Komunistička partija koju je osnovao Ho i danas je na vlasti.
Ujedinjenje nije doživio
Ho Chi Minh ipak nije doživio ujedinjene. Početkom 1960-ih godina je sve bolesniji zbog problema sa srcem. Preminuo je 2.9. 1969. godine kada od srčanog udara. Pokopan je u mauzoleju sagrađenom u parku u kojem je 1946. godine pred pola milijuna ljudi čitao Deklaraciju o neovisnosti Vijetnama.
Prema službenim procjenama na sahranu je došlo 10.000 ljudi i svi su, u znak žalosti, nosili crne vrpce. Zbog Ho Chi Minhove smrti zaraćene su strane dogovorile primirje u trajanju od 72 sata.