Ukrajinske prijetnje da će gađati čuveni Krimski most ponovo su skrenule pažnju na stratešku građevinu, koju Kijev smatra neprijateljskom infrastrukturom, dok ga Rusija smatra svojom ključnom poveznicom s poluotokom Krimom.
Sekretar Vijeća za nacionalnu sigurnost i odbranu Ukrajine Aleksej Danilov rekao je da njegova zemlja razmatra napad na Krimski most, ali još uvijek nije u poziciji da to učini.
“Ako nam se pruži prilika, to ćemo sigurno i uraditi”, dodao je.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov opisao je izjave ukrajinskog zvaničnika kao “najavu mogućeg terorističkog akta, što je apsolutno neprihvatljivo”.
Ovo nije prvi put da Ukrajina iznosi slične izjave.
Na raspolaganju sistem HIMARS projektil Neptun
Uoči ceremonije na kojoj je ruski predsjednik Vladimir Putin u maju 2019. godine otvorio most, više zastupnika u ukrajinskoj Vrhovnoj radi (parlament) pozvalo je na uništenje Krimskog mosta, smatrajući ga ”neprijateljskom infrastrukturom koja povezuje okupirane teritorije s kopnom agresorske države.”
Kada “neprijatelji Rusije” žele iznervirati Moskvu, onda govore da Ukrajina može napasti na Krimski most, a čim neki ukrajinski zvaničnik otvori usta, zapadna štampa od njegovih riječi odmah napravi medijsku halabuku, rekao je rezervni pukovnik ruske vojske Viktor Baranets.
U intervjuu za Al Jazeeru on kaže da, nakon isporuke oružja iz zapadnih zemalja, Ukrajina ima priliku da izvede napad na Krimski most.
Sjedinjene Američke Države je isporučio Ukrajini raketne sisteme HIMARS, koji imaju domet do 500 kilometara.
To tehnički znači da su Ukrajinci sposobni za napad, nakon što su ih stručnjaci iz SAD-a obučili u borbenom gađanju.
Napominje da sami Ukrajinci imaju projektil RK-360MC Neptun, s dometom od oko 300 kilometara.
Plivači, specijalni čamci i elektronski senzori
Iako je dizajniran za gađanje brodova, u teoriji se može koristiti protiv velikih objekata kao što su mostovi, pored toga da Kijev također ima rezerve projektila Sapsan.
Ako bi Ukrajinci zaista odlučili da napadnu Krimski most, mogli bi koristiti jurišne avione ili helikoptere, a ne treba isključiti ni masovnu upotrebu turskih dronova Bayraktar, rekao je Baranets.
S druge strane, ističe da most od ovakvih napada štite dva puka protuzračnog raketnog sistema S-400, koji, s druge strane, formira kupolu zračne zaštite prečnika 400 kilometara.
Pored toga, postoji i dodatna višestepena zaštita kroz sisteme protuzračne odbrane, uključujući sisteme Pancir i Tor.
Odgovarajući na pitanje o mogućnosti da Ukrajina pribjegne slanju podvodnih diverzantskih grupa da potkopaju stubove mosta, ruski vojni stručnjak je objasnio da je izvođenje ovog zadatka veoma teško, jer će diverzantska grupa morati dovesti oko pola tone TNT-a pod vodu.
Dodao je da treba uzeti u obzir da most sadrži širok sistem odbrane od sabotaže – borbeni plivači, specijalni čamci i elektronski senzori na potpornjacima…
Most dug 19 kilometara otvoren 15. maja 2019.
Ruski pukovnik je kazao da postoji osam mostova preko rijeke Dnjepar u glavnom gradu Ukrajine: dva željeznička, tri cestovna, jedan pješački i dva za metro.
Ukrajinsko rukovodstvo treba znati da bi napad na Krimski most mogao značiti da će “ići na posao plivajući”.
Raspad ukrajinsko-ruskih odnosa i pripajanje Krima Rusiji 2014. godine pogoršali su ekonomsku krizu na poluotoku, a potom i oživljavanje tamošnjih ogromnih infrastrukturnih projekata.
Most dug 19 kilometara, koji povezuje regiju Krasnodar na ruskom kopnu s Krimom, otvoren je 15. maja 2019. godine.
Most je izgrađen s ogromnim budžetom od 228 milijardi rubalja (više od sedam milijardi dolara).
U početku su dolazili do izražaja politički motivi na račun ekonomske izvodljivosti projekta, međutim, s vremenom se povećao intenzitet trasporta robe na mjesečnom nivou za oko četiri puta, a protok turista je povećan za više od 60 posto, prema prošlogodišnjoj statistici.
Most počinje na poluotoku Taman i prolazi duž postojeće brane dužine pet kilometara i otoka Tuzla, prelazi Kerčki moreuz i stiže do obale Krima.
Krimski most je namijenjen za cestovni i željeznički saobraćaj te nema pješačku i biciklističku infrastrukturu.
Srušio ga snažan nanos leda iz Azovskog mora
Željeznički most preko Kerčkog moreuza izgradili su u Drugom svjetskom ratu sovjetski vojni inženjeri za 150 dana, ali ga je srušio snažan nanos leda iz Azovskog mora, a zamijenjen je trajektnom linijom preko Kerčkog moreuza.
Od kasnih 1990-ih ruske i ukrajinske vlasti raspravljale su o ideji izgradnje zajedničkog cestovnog i željezničkog mosta preko moreuza, a u februaru 2014. godine pregovori su zastali, nakon nasilne promjene vlasti u Ukrajini.
U martu iste godine, nakon onoga što Rusija naziva “ponovno ujedinjenje s Krimom”, uslijedila je izgradnja mosta, o čijoj je izgradnji Rusija sanjala nekoliko stoljeća.
Vjeruje se da je knez Gleb Svyatoslavich prvi izmjerio udaljenost od Tamana do Kerča u zimu 1068. godine, prešavši preko leda sa jedne obale na drugu.
Izbrojao udaljenost od oko 14.000 hvati (mjerna jedinica u to vrijeme), a prema savremenim mjerama oko 30 kilometara.
Kao dokaz toga, knez je naredio da se postavi mermerni kamen s natpisom koji dokumentira taj događaj (trenutno se nalazi u Muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu).
Prvi svjetski rat spriječio početak izgradnje
Godine 1870. telegrafski kabl povezao je Kerč i poluotok Taman duž donjeg dijela Kerčkog moreuza, a 1901. godine britanska vlada je razmatrala projekat izgradnje željezničke pruge od Londona do New Delhija, koji uključuje izgradnju ogromnog mosta preko kanala Lamanche i nešto manji most preko Kerčkog moreuza.
Željeznička pruga je trebala prolaziti duž 45. paralele, a povezivala bi: London, Pariz, Lyon, Torino, Lombardiju, Mletačku regiju, Trst, Jugoslaviju, Rumuniju, Odesu, Nikolajev, Perekop, Džankoj, Vladislavovku, Kerč, most preko Kerčkog moreuza, Tamanski poluotok, Kavkaz.
Međutim, tadašnje Britansko carstvo nije imalo dovoljno sredstava da realizira plan velikih razmjera.
Godine 1903. ruski car Nikolaj II bio je zainteresiran za izgradnju mosta preko Kerčkog moreuza.
Naredio je da se izradi projekat izgradnje i do 1910. godine svi potrebni planovi su bili pripremljeni.
Međutim, Prvi svjetski rat u ljeto 1914. godine nije dozvolio da se počne s izgradnjom.
Ipak, tokom rata su obavljena neophodna istraživanja na trasi Mosta budućnosti, ali je boljševička revolucija 1917. godine poremetila projekat.
Nijemci žičarom mjesecima prevozili robu
Ideja o izgradnji mosta vratila se tridesetih godina prošlog vijeka, kada je projektirana pruga od Hersona do Potija, ali je izbijanje Drugog svjetskog rata ponovo onemogućilo realizaciju projekta.
U junu 1943. godine “okupatorske” njemačke snage povezale su plaže žičarom i mjesecima su bez prekida prevozile između 500 i 800 tona robe dnevno.
Adolf Hitler je naredio izgradnju željezničkog mosta, ali je gradnja zaustavljena zbog promjene situacije na frontovima.
Njemci su raznijeli objekte prije nego što su sovjetske snage uspjele osloboditie Taman i Kerč.
Zanimljivo je da je Josif Staljin nakon oslobođenja Krima planirao završiti gradnju koju su počeli Njemci.
Sovjeti su 1944. godine izgradili željeznički most koji je povezivao obale Kerčkog moreuza, a u novembru iste godine prošao je prvi voz preko mosta od stanice Krim do Kavkaza.
Nakon završetka konferencije na Jalti, u februaru 1945. godine, ledeni nanosi u Kerčkom moreuzu doveli su do rušenja 50 od 115 stubova pod pritiskom leda.
U septembru 1954. godine pokrenuta je trajektna linija između Krima i Kubana, a sljedeće godine počeli su prolaziti željeznički trajekti od luke Kavkaza do luke Krim.
Dogovor iz 2008. prekinut zbog narušenih odnosa
Međutim, sovjetske vlade koje su se smjenjivale uvidjele su da to nije dovoljno, pa je odlučeno da se izgradi brana preko Kerčkog moreuza.
Međutim, 1986. godine se odustaje od izgradnje brane i vraća se na ideju izgradnje mosta, koja nije ostvarena zbog raspada Sovjetskog saveza 1991. godine.
U prvom desetljeću 21. vijeka ukrajinski i ruski stručnjaci počeli su predprojektne studije za izgradnju transportnog prelaza.
U aprilu 2008. godine dvije strane su se dogovorile da počnu zajedničku izgradnju mosta preko Kerčkog moreuza, koja je trebala biti završena do 2014. godine, što nije postignuto zbog pogoršanja političke situacije u Ukrajini i narušenih odnosa između dvije zemlje.
IZVOR: AL JAZEERA
View Comments (1)