Novinar Guardiana Luke Harding objavio je na Twitteru video snimku ukrajinskih vojnika kako podižu zastavu ispred znaka na ulazu u grad Liman uprkos tome što je Moskva tu regiju anektirala..
– Provode se mjere stabilizacije, poručile su ukrajinske oružane snage.
Izvještaji govore da se većina ruskih snaga povukla iz grada tokom noći i da većeg otpora nema.
Ovih dana vodile su se žestoke bitke za kontrolu nad Limanom, a jučer su i ruske snage priznale da su u obruču ukrajinskih snaga. Procjenjuje se da je u Limanu ostalo oko 5000 ruskih vojnika.
Na društvenim mrežama širi se informacija da je Liman oslobođen, očekuje se službena potvrda.
Ključni savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Mihajlo Podoljak, rekao je da su “pregovori mogući, ali s novim predsjednikom Rusije”.
Tvitajući u subotu, Podoljak je rekao da nema smisla pregovarati s onima koji “plešu na kostima”, misleći pritom na Putina i druge ruske dužnosnike.
Šta sad?
Ukrajinsko zauzimanje grada Limana koji se nalazi u regiji Donjeck na samoj granici sa regijom Lugansk otvara brojne nedoumice s obzirom da je ruski predsjednik Vladimir Putin sinoć izvršio aneksiju tih teritorija koje su sada prema njegovom tumačenju dio Rusije.
On je više puta upozorio da će Rusija braniti te teritorije svim sredstvima koje uključuju i nuklearno oružje.
Sa druge strane ukrajinski šef diplomatije Dmytro Kuleba rekao je da se za Ukrajini ništa ne mijenja Ruskom aneksijom i da ona nastavlja kao i do sada sa vojnim akcijama s ciljem vraćanja teritorija koje je zauzela Rusija.
Zato se otvara pitanje kako će Rusija reagovati na gubitak teritorija koje od sinoć smatra svojima?
Ukoliko Putin odluči uporabiti taktičko nuklearno oružje u Ukrajini, postoji nekoliko pozicija veta koji ga mogu spriječiti da to učini – prema Starčaku, proces nuklearnog udara pokreće se kada sam predsjednik, načelnik glavnog stožera i ministar obrane zajedno daju dopuštenje iz svojih nuklearnih aktovki.
Proces uporabe strateškog nuklearnog oružja – onog koje može dosegnuti SAD – malo je kompliciraniji, a obavještajne službe SAD-a i NATO-a njegovo bi pokretanje rano otkrile, navodi Starčak. Ipak, sprječavanje pokretanja lansiranja nakon što to Putin naredi zahtijevalo bi da se netko u lancu ogluši na predsjednikove naredbe na razini bez presedana.
I dok teorija odvraćanja podrazumijeva da racionalni Putin ne bi pokrenuo nuklearni napad na drugu nuklearnu silu – ili saveznika nuklearne sile – iz straha od odmazde, Ukrajina nema vlastito nuklearno oružje niti je članica NATO-a.
No, ništa od toga ne znači da je ruski nuklearni napad neizbježan. Prema Starčakovom mišljenju, Putinova odluka da objavi mobilizaciju vjerojatno pokazuje koliko je malo vjerojatno da će pokrenuti nuklearni napad.
“Odlukom o mobilizaciji, Putin kao da govori da će upotrijebiti ljudstvo (a ne nuklearno oružje) da riješi svoje probleme u Ukrajini”, kaže Starčak. Uostalom, iako ruske vlasti tvrde kako planiraju unovačiti 300.000 ljudi, mogle bi zapravo mobilizirati još milijune. Starčak pritom vjeruje da bi to moglo biti dovoljno za poraz Ukrajine.
Ako situacija još više eskalira, i dalje uvijek postoje koraci koje bi Moskva vjerojatno poduzela prije nego započne nuklearni napad, navodi Starčak.
“Konvencionalna mudrost kaže da je jedna razina ispod uporabe nuklearnog oružja uporaba visokopreciznog oružja, koje se smatra alternativom (taktičkom) nuklearnom”, kaže on. “(Prije upotrebe nuklearnog oružja) Rusija bi mogla napasti Kijev i (ukrajinske) vladine ciljeve (visokopreciznim nenuklearnim oružjem)”.
PROVOKATIVNI UDAR NA PUSTU LOKACIJU
S druge strane, kaže Starčak, to možda ne bi promijenilo situaciju na bojnom polju. “Svako streljivo ispaljeno na Kijev jedno je manje koje se može uporabiti u Donbasu, Hersonu ili Zaporižju… Osvajanje Kijeva bez velikog broja projektila nije izvedivo, a dvojbeno je bi li to doista utjecalo na ukupnu situaciju na bojištu”.
Druga mogućnost, navodi, bila bi da Kremlj napadne opskrbne rute koje koriste SAD i NATO za transport oružja u Ukrajinu. Problem je u tome što bi takav napad nosio rizik od pogibije pripadnika NATO-a, što bi vjerojatno pokrenulo odmazdu tog vojnog saveza. “Moguće je da bi stvari ostale stabilne da NATO-ov jednokratni odgovor ne izazove protuodgovor Rusije”, kaže Starčak te dodaje: “Ali to nije ono što bi se dogodilo ako bi NATO-ov odgovor uključivao prebacivanje NATO snaga u Ukrajinu”.
U svakom slučaju, ističe Starčak, mogućnost da se NATO izravno involvira u situaciju na terenu u Ukrajini plaši i Washington i Moskvu. Istovremeno, Putinov govor o mobilizaciji sugerira da on planira trenutačne ukrajinske ofenzive na “novoanektiranim” teritorijima opisati kao “prijetnju teritorijalnom integritetu Rusije” u slučaju da Moskva odluči pribjeći nuklearnom udaru.
“U ruskoj vojnoj teoriji, prvi korak u nuklearnoj eskalaciji bio bi jedan provokativni napad na pusto područje ili pučinu”, rekao je Starčak. “Teoretski, to bi se moglo odviti u Arktičkom oceanu, ‘pustom‘ mjestu gdje ne bi bilo velikog rizika za ruske snage ili građane bilo koje druge države”.
Cilj takvog udara, kaže, bio bi izvršiti psihološki pritisak bez izlaganja civila radijaciji. No, isto kao i u slučaju teoretskog visokopreciznog udara na Kijev, Starčak ne vjeruje da bi nuklearni udar na nenaseljeno područje imao učinak na otpor Ukrajine. A ako bi to bio slučaj, idući korak bio bi da Moskva izvrši napad na neki ukrajinski vojni cilj.