Nekada, negdje, neko je izrekao slogan: “Upoznaj svoju domovinu da bi je više volio”. Danas ova rečenica mnogima najprije donosi sjećanja sa nekadašnjih školskih ekskurzija i mjesta koja su se tom prilikom obilazila.
Bili su to najčešće višednevni srednjoškolski obilasci krajeva, kulturno-istorijskih spomenika i prirodnih ljepota SFRJ. Učenici su s nestrpljenjem, a profesori s mješavinom glavobolje i radosti zbog neradnih dana čekali da se krene na ekskurziju.
Ono po čemu generacije pamte ozračje vezano za ova “studijska” putovanja su pripremni momenti u kojima nam je Jugoslavija uvijek predstavljana kao drugačija i ljepša od svih drugih zemalja svijeta: od njenog društvenog uređenja tj. samoupravljanja, pa do statističkih pokazatelja o godišnjoj proizvodnji različitih ruda, poljoprivrednih prinosa (najviše kukuruza, najviše šljiva). Naravno imali smo i najrazuđeniju i najljepšu morsku obalu u Evropi.
I svega je na tim putovanjima bilo, od blagih alkoholiziranja, prvih cigareta, pa do ljubavnih priča. Roditelja ni na vidiku, profesora premalo da spriječe sve te nestašluke. Uglavnom, u jeseni i u proljeće svake godine krstarilo se Jugoslavijom od Postojnske jame, preko slapova Krke i Dubrovnika, Drvara, Neretve i Sutjeske pa do manastira u Srbiji te Ohrida i njegovog jezera.
Svaka ekskurzija je imala unaprijed osmišljenu rutu i tematske sadržaje koji su upotpunjavali putovanje. Neizostavna mjesta su bila ona koja se vezuju za neprijateljske ofanzive iz Drugog svjetskog rata uz održavanje “časa istorije”.
Naravno, uvijek se s najvećim nestrpljenjem čekao dolazak na Jadran, a neko iz autobusa bi “pokupio slavu” naglas rekavši: “Eno mora!”.
Danas srednjoškolci putuju na neke druge, dalje … atraktivnije lokacije u Evropi, a da mnoge mlađe generacije nisu dovoljno ni upoznale svoje sadašnje susjedne zemlje. Nekako nam naš prvi komšiluk nije pretjerano zanimljiv kao nekada.