Imala je i sreću u životu jer je u tadašnjim teškim vremenima 1991. godine imala podršku u svome mužu Goranu Gajiću, koji joj je bio velika podrška i najčvršća stijena za koju se držala, priča Šerbedžija
Mira Furlan je bila jedna od najdivnijih glumica na području bivše Jugoslavije. Svojim talentom, duhom i ljepotom bila je Mira Stupica naše generacije, započeo je glumac Rade Šerbedžija objavu na svom Facebook profilu koju je posvetio kolegici i prijateljici Furlan.
Kako je ispričao, voljeli su je njezini prijatelji glumci i glumice, voljeli su je režiseri, voljela ju je publika, voljela ju je i filmska kamera.
– Svi su je voljeli. A i ona je voljela cijeli svijet. Ali se i plašila toga svijeta jer je bila beskrajno ranjiva. Kao prava heroina bila je i tragičarka u privatnom životu. Zbog svoje iskrenosti i istinoljubivosti doživjela je mnoge udarce od nacionalista u zemlji u kojoj je rođena i u kojoj je postala jedna od najvećih filmskih i kazališnih umjetnica. Doživjela je, nepravedno, mnoge udarce i napade 1991. godine od ostrašćenih nacionalista, bolje reci šovinista i boksera života…. – istaknuo je pa nastavio:
– I kao Eva iz Krležina Vučjaka otplovila u Ameriku da bude daleko od užasa rata koji je razarao njenu zemlju i njezine narode.Tamo je, kao prava velika umjetnica, ponovno pronašla sebe i uspjela napraviti zavidnu karijeru. Godine 2001. pozvali smo je Lenka i ja da u našem teatru Ulysses igra Medeju. Bojala se povratka i ponovnog susreta sa svojom publikom. Ali bila je sjajna Medeja. A njezina publika ju je dočekala raširenih ruku. Ponovno je pronašla neku nadu u bolji svijet i bolji život. I dolazila je ponovno igrati u kazalištima i filmovima na svome jeziku i za svoju publiku.
erbedžija je rekao i kako je Mira teško pronalazila mir i spokoj u novim okolnostima i opet je na neki način dolazila u nesporazum sa svijetom, politikama i prilikama, odnosno neprilikama koje su još uvijek vladale na našim prostorima.
– Imala je i sreću u životu jer je u tadašnjim teškim vremenima 1991. godine imala podršku u svome mužu Goranu Gajiću, koji joj je bio velika podrška i najčvršća stijena za koju se držala, tako plaha i nježna i uz koga se održala u ovome okrutnome svijetu… Bila je velika. Bila je hrabra. Bila je pametna. I bila je tako lijepa kao tog jutra dan – napisao je.