URED vlade, Ministarstvo graditeljstva i Središnji ured za obnovu ne žele dati na uvid javnosti popis tvrtki koje su radile na poslijeratnoj obnovi u Sisačko-moslavačkoj županiji. Naime, i vladi, i Ministarstvu, i Središnjem uredu poslali smo dio popisa tvrtki koje su bili angažirane na obnovi Banije sredinom devedesetih, s molbom da nam dostave potpunu listu. Iz Središnjeg ureda odgovorili su nam kako listu posjeduju, ali će je dostaviti samo DORH-u. DORH, s druge strane, već par dana taji informaciju da je još prije dvadeset godina iz Ministarstva obnove dobio dokumentaciju o lošoj izvedbi na sanaciji ratom oštećenih kuća. No krenimo redom.
Početkom prošlog tjedna premijer Andrej Plenković je na sjednici vlade naglasio kako će hitno istražiti slučajeve da se dio kuća koje su obnovljene nakon Domovinskog rata urušio tijekom snažnog potresa koji je pogodio Baniju. Štoviše, Plenković je dao i nalog policiji i DORH-u da sve to ispitaju što prije, nakon što su se u razornom potresu koji je pogodio Petrinju, Glinu i okolicu rušile kuće koje je država gradila u sklopu obnove nakon rata, odnosno nakon 1995. godine, što su najvećim dijelom financirali porezni obveznici. Plenković je tada, u svrhu smirivanja javnosti, obećao i objavu detalja, no sada te podatke ne žele podijeliti s javnosti.
Popis tvrtki koje su radile za državu morao bi biti javan
“U interesu istrage DORH-a i nadležnih državnih tijela vezano uz kvalitetu obnovljenih stambenih jedinica, naglašavamo da Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje raspolaže s podacima i dokumentacijom za objekte obuhvaćene programom obnove te će isti biti na raspolaganju nadležnim tijelima”, stoji u dijelu odgovora Središnjeg ureda za obnovu od kojeg smo zatražili popis tvrtki te za usporedbu dostavili svoj popis. Iz Središnjeg ureda nam kažu kako je na području Sisačko-moslavačke županije u obnovi ratom oštećenih stambenih objekata obnovljeno 25.000 stambenih jedinica, u čemu je sudjelovalo dvjestotinjak izvoditelja radova i osamdesetak projektanata i nadzornika.
Iako bi popis tvrtki koje su tada za državu radile u obnovi trebao biti javan, ni ured vlade, ni Ministarstvo graditeljstva koje danas vodi Darko Horvat, a ni Središnji ured ne žele ga objaviti.
“To je sad pitanje DORH-a, policije. Tko god treba od nadležnih tijela, neka se time bavi, nama je bitno da se utvrdi istina”, rekao je o toj temi premijer Plenković
Podsjetimo, većina objekata u Sisačko-moslavačkoj županiji obnovljena je u vremenu od 1997. do 1999. godine. Obnova je bila u nadležnosti Ministarstva razvitka i obnove, koje je vodio tadašnji ministar Jure Radić. U stvaranju programa i modela obnove pomogli su Građevinski fakultet, HIMK – Hrvatski institut za
mostove i konstrukciju, IGH – Institut građevinarstva Hrvatske i drugi državni uredi.
Naglasimo kako se kod obnove tih objekata nisu ishodile dozvole za gradnju, nego su se nove kuće gradile temeljem Elaborata, odnosno tzv. “uputa za sanaciju”. Upute su izrađivali projektanti koji su bili angažirani od strane Ministarstva za obnovu temeljem Rješenja o pravu na obnovu koje je donosilo povjerenstvo za procjenu štete pri županiji. Osnovni dokument bilo je Rješenje o pravu na obnovu, a kako je Zakon o gradnji tada definirao kuće porušene ratom, moguće je bilo graditi u skladu s ranijom građevinskom dozvolom ako je postojala i ako ju je bilo moguće naći. Obnavljali su se, naglasimo i to, i nelegalni objekti, što je omogućavao Zakon o obnovi koji je izuzeo važenje Zakona o gradnji kod poratne obnove.
Nije se vodilo računa o zaštiti od rizika povezanih s djelovanjem potresa
Osnovni akti za gradnju nisu bili ni ishođeni, odnosno uvjeti za gradnju nisu se poštovali jer je bilo bitno objekte napraviti što prije kako bi se omogućio povratak stanovništva na do jučer ratom ugrožena područja. Kako nas uvjeravaju neki od onih koji su radili na tim projektima, tada se nije vodilo računa o zaštiti od rizika povezanih s djelovanjem potresa.
Dio problema je u činjenici da je svaki projektant ujedno i bio u nadzoru nad građevinom. Nadzorni inženjeri su tada imali i više desetaka objekata koji su se gradili istovremeno. Hrvatska je u to vrijeme obnovila više od 150 tisuća kuća. Moguće je i da je tu došlo do loše izgradnje, odnosno “štednje u željezu i betonu”, o čemu danas pričaju stradalnici od potresa koji su ostali bez kuća.
Javnost zanimaju detalji obnove, no do službenih podataka je nemoguće doći zbog istrage DORH-a. S druge strane, što je znakovito, šuti i DORH.
Radimir Čačić, koji je od Jure Radića preuzeo resor obnove, tvrdi kako je unutar svog Ministarstva zbog sumnje u korupciju kod obnove formirao posebnu upravu za unutarnju kontrolu, koja je navodno naišla na nepravilnosti te je cjelokupnu dokumentaciju predala DORH-u.
DORH-u dokumenti predani prije dvadeset godina?
Ta Čačićeva tvrdnja do danas nije javno opovrgnuta, a u DORH-u nam već tri dana ne želi odgovoriti jesu li zaprimili tu dokumentaciju i, puno bitnije, što su uradili po tom pitanju.
U središtu ove nevjerojatne priče nalazi se sisačko-moslavački župan Ivo Žinić koji je u to vrijeme bio glavni inženjer za obnovu u Ministarstvu razvitka i obnove. Žinić je tako bio jedan od stručnjaka odgovornih za nadgledanje obnove kuća. Nedavni razoran potres u Sisačko-moslavačkoj županiji je pak otkrio da su neke od tih kuća koje je obnavljala država sagrađene posve neadekvatno te sve ukazuje na moguću aferu golemih razmjera.
“Program organizirane obnove napravljen je prema Zakonu o obnovi obiteljskih kuća”, rekao je Žinić dodajući da neće prejudicirati tko je za to odgovoran.
Index.hr