Mnogi u panici “grabe” sebi što više vjerujući da će ih u ova teška vremena “nakupljeno” spasiti, izdvojiti iz gomile, pomoći da se osjećaju važnije, pametnije, moćnije, da su drugačiji od drugih.
Ukrali su, prevarili, izgubili savjest uzimajući ono što nije njihovo uradili su sve misleći da je to ispravan put, jer je dobar za njih i možda za njihove porodice, uglavnom i ne pitajući se ni da li njihove porodice to žele. Bez obzira kako se sada “takvi” osjećaju sigurno i sve samouvjerenije, oni će nestati u vremenu koje dolazi.
Dolazi vrijeme “kapitalističkog socijalizma” u kojem će odluke trebati da donose ljudi koji mogu odrediti brzinu kretanja stvari, na nivou država, kompanija, lokalnih zajednica i koji će moći stvoriti uslove da se ne kasni, već pravovremeno modifikuje sistem u kojem će se ići naprijed, ali ne po cijenu nesreće ljudi sa kojima ziviš, a na račun stvaranja kolektivnog interesa u kojem će se pojedinac morati prilagoditi većini i raditi na zajedničkom interesu. Nema povratka u prošlost jer je kapitalizam preuzeo primat u svijetu, ali to više ne onaj kapitalizam kako je zamišljen u početku nego kapitalizam koji je prerastao u egoizam. U ekstremni egoizam.
Kapitalizam-kapitalistički egoizam- će prerasti u novu fazu koja će imati ljudsko lice kako je bilo zamišljeno u doktrini socijalizma, ali bez povratka na klasični socijalizam. Prerašće u novu formu koja bi mogla izgledati kao neki vid “kapitalističkog socijalizma”.
Da li je to utopizam, kako su često govorili za krajnju formu socijalizma-komunizam? Ne, nije utopizam, jer egoizam će dovesti do izolovanosti, a izolovanost će voditi u još veće podjele i raskole.
Upravo se nalazimo na toj granici u kojoj uskoro neće biti povratka, Na granici u kojoj će doći do radikalnih raspada nekih sistema. A sistem je kao oružje. Ako je u rukama zločinca, čovjek se osjeća ugroženim. Ako je u rukama policajca, čovjek se osjeća sigurno. Neće se mjenjati oružje, već će se mijenjati ruke koje drže oružja. Bez obzira da li je u pitanju država, preduzeće ili nešto treće. Način razmišljanja “samo meni” će lideri koji vide da je vrijeme velikih promjena, promijeniti u “želim za sebe ,ali i za druge” ili “da bih imao ja, moraju imati drugi”.
Dolazi vrijeme velikih promjena i samo oni koji to vide i znaju kako se prilagoditi, promijeniti, naučiti samokontroli vodiće naprijed. Oni koji misle da je to naivan način razmišljanja i da se ništa neće mijenjati su oni sa kojima se nikada nisu stvarale promjene.
Većina ljudi kojima je loše, koji su nezadovoljni, koje ne možeš kupiti lažnim pričama o boljoj budućnosti, koji vide nepravde, koji vide sistem “samo meni”, koji vide da vlasnici “država”, vlasnici kompanija misle samo na sebe, koji vide da su im ugroženi životi, egzistencije, porodice… da baš oni, oni će promijeniti stvari. Oni će stvoriti i iznjedriti ljude koji će im omogućiti život dostojan života.
MOMENTO MORI ili sjeti se da si, ne samo smrtnik, već da si smrtnik koji ostavlja trag.
Autor kolumne je bivši ambasador BiH u Belgiji i ekonomista Draško Aćimović
Sener.info