Vučić i Erdogan: Nepodnošljiva sličnost spin diktatora

Predsednici Srbije i Turske, braća po autokratiji, odgovaraju na masovne proteste gotovo identičnom retorikom i tehnikama kontrole

Aleksandar Vučić i Redžep Tajip Erdogan suočavaju se s masovnim protestima u svojim zemljama, a njihova retorika toliko je slična da bi se teško moglo razlikovati koja izjava pripada predsjedniku Srbije, a koja predsjedniku Turske.

Turska: Uzroci nemira

Gradonačelnik Istanbula, Ekrem Imamoglu, koji se smatra glavnim političkim protivnikom Erdogana, uhapšen je u srijedu, 19. marta, pod optužbama za korupciju i navodnu podršku kurdistanskim strankama koje turske vlasti tretiraju kao terorističke organizacije.

Hiljade građana, uvjerenih da je riječ o politički motiviranom progonu jednog od ključnih Erdoganovih rivala na predstojećim predsjedničkim izborima, izašle su na ulice uprkos zabrani demonstracija.

Erdogan & Vučić: način vladanja i retorika

Naučnici Trajsman i Gurijev su u studiji „Spin diktatori“ – gde se bave modernim diktaturama koje počivaju, između ostalog, na kontrolni javne komunikacije – su predsednika Srbije i Turske naveli kao knjiške primere ove vrsta vladavine.

Ne čudi, otud, da obojica koriste veoma blisku retoriku kada se obračunavaju sa kritičarima. Pa tako, Erdogan kaže, govoreći o protestima u svojoj zemlji: „Nećemo dozvoliti da se naruši javni red. Nećemo popustiti pred vandalizmom ili uličnim terorizmom. Neću tolerisati ugrožavanje javnog reda i mira.” Vučić izjavljuje, pred 15. mart: „Država će obezbediti mir, ali neće tolerisati nasilje.”

Obojica pominju šačicu ljudi / oportunista koji maltretiraju ostale građane, teror manjine nad većinom, targetiraju neistomišljenike kao izdajnike i strane plaćenike, te ponavljaju priču o stranim centrima moći koji hoće da vršljaju po zemlji kako bi njih, slobodne i poštene, svrgnuli sa vlasti.

Obojica se slično odnose prema medijima i civilnom društvu, koristeći gotovo iste mehanizme za represiju i kontrolu.