Witkoff kaže da je Putin pristao da NATO primjenjuje nešto slično članu 5 na Ukrajinu. Onda je pitanje zašto je uopšte pokrenuo invaziju

Ruska propaganda od početka rata ubjeđuje ostatak svijeta kako je Putin napao Ukrajinu kako bi je spriječio da uđe u NATO iako to pitanje u trenutku invazije nije ni bilo na dnenvom redu.  Sad je spreman pristati da isti taj NATO brani Ukrajinu u sličaju ponovnog napada.

Kako u medije polako cure rezultati samita na Aljasci posebni Trumpov izaslanik Steve Witkoff rekao je da se ruski predsjednik složio dopustiti SAD-u i europskim saveznicima da Ukrajini ponude sigurnosno garancije slično NATO-ovom mandatu kolektivne obrane kao dio konačnog sporazuma o okončanju rata.

“Uspjeli smo izboriti sljedeći ustupak: Da Sjedinjene Države mogu ponuditi zaštitu sličnu članku 5, što je jedan od pravih razloga zašto Ukrajina želi biti u NATO-u”, rekao je Witkoff za CNN.

Član 5 je suština NATO-a jer napad na jednu članicu znači napad na sve. Ideja se očigledno dopala volodimiru Zelenskom.

“Ovo je historijskaa odluka, da su SAD spremne sudjelovati u sigurnosnim garancijama za Ukrajinu. Kao rezultat našeg zajedničkog rada, moraju biti vrlo praktična, pružajući zaštitu na kopnu, u zraku i na moru te se moraju razviti uz sudjelovanje ostatka Europe”, objavio je Zelenski na X-u.

Ako je tako onda sva priča da je rat počeo zbog širenja NATO-a pada u vodu iako je u zemljama Balkana gdje Rusija ima cijelu mrežu medija i naloga na društvenim mrežama za širenje lažnih informacija, koje podržava i državna propaganda iz Srbije, takva verzija stvarnosti postala opšteprihvaćena.  

Dakle širenje NATO-a više nije problem ako se Rusiji preda ostatak Donbasa što bi Putin domaćoj javnosti mogao predstaviti kao pobjedu.

A domaća javnost zapravo je od početka bila jedina publika u ovom ratu koji je prema ocjeni ruskog novinara Kamila Galeeva počeo kao brza operacija rušenja Zelenskog koja je krenula po zlu. Plana B nije bilo a vremenom se promijenilo ono što se računa ka opobjeda.

Da li je Ukrajina bila na pragu ulaska u NATO?

Ako slušate rusku propagandu to je bila gotova stvar. Američki teoretičar John Mearsheimer jedan je od najvećih zagovornika ove teorije čije izjave godinama vrte pro ruski ali i domaći mediji. On je kazao kako nema sumnje da je Rusija započela vojni sukob u Ukrajini, ali da je glavno pitanje zašto je Putin to uradio. 

– Razlog je bio taj što je širenje NATO-a na Ukrajinu video kao pretnju samom postojanju Rusije. To je klasičan preventivni rat – smatra Mearsheimer koji je navodno ubjeđivao Ukrajince i Amerikance da samo izjave kako neće u NATO i invazija se neće desiti.

Je li jedna izjava mogla nešto promijeniti? Naravno da nije. Deset dana prije invazije ukrajinski ambasador u Velikoj Britaniji je jasno rekao da je Ukrajina spremna odustati od članstva u savezu kako bi izbjegla invaziju. To je ponavljao i Volodimir Zelenski mjesec dana nakon invazije ali bez puno uspjeha.    

 Boris Johnson nedavno je napisao da prijem Ukrajine u NATO nikada nije ozbiljno razmatran.

-Bio sam na svakom važnom sastanku NATO-a u šest godina prije Putinove invazije u februaru 2022. i mogu vam reći da su šanse Ukrajine da se pridruži NATO-u – tada – bile dobre kao šansa grudve snijega u paklu, napisao je bivši birtanski premijer. On smatra da je Putin pokrenuo rat kako bi politički preživio.

On smatra da je Putin pokrenuo rat kako bi politički preživio.

-Putin je započeo svoj rat ne zato što je bio zabrinut za NATO – to je čista propaganda Kremlja – već zato što je on nemilosrdni oportunista, koji je bio na vlasti dvije decenije, i koji je mislio da može oživjeti svoje političko bogatstvo kratkim, oštrim ratom za obnovu ruskog carstva, napisao je Johnson..

Još na kraju Trumpovog drugog mandata Emanuel Macron kazao je da je NATO doživio kliničku smrt. Sa Erdoganom koji kupuje rusko oružje i Orbanom koji je Putinova marioneta za opstrukciju procesa unutar saveza, i ovakvim Donaldom Trumpom, zaista je pitanje može li takav NATO garantovati ikome sigurnost, bilo da se radi o državama koje su formalno čalnice ili Ukrajini koja bi trebala dobiti slične sigurnosne garancije.

One vrijede koliko vrijede i Trumpova obećanja njegovim biračima.

Zašto je onda Putin počeo rat?

Sve analize koje dominiraju u ovdašnjoj javnosti razloge ovog rata traže u spoljnoj politici i potpuno zanemaruju unutrašnju rusku dinamiku. Narativi o ugroženosti Rusije širenjem NATO-a donekle bi i imali smisla kada bi Putinov režim funkcionisa kao neko racionalno biće koje bi radilo nešto u opštem interesu.

Ali to je otrcana fraza u koju malo ko vjeruje, ruske režime davno prije definisao je Lenjin kazavši da je država „sistem za očuvanje volje vladajuće klase“. A jedina snaga koja pokreće vladajuću kliku oligarha u Rusiji predvođenih Putinom , upravo i jeste nagon sa opstankom na vlasti.

Zato diktatori počinju ratove samo kada se osjećaju ugroženo.

Jer kontinuirani rat služi unutrašnjim političkim ciljevima. To su:

• Održavanje straha i lojalnosti kod stanovništva.
• Opravdavanje represije, nadzora i ugnjetavanja u ime „bezbednosti“.
• Zamrzavanje društvene strukture, jer rat opravdava status quo i dominaciju režima.
• Uništavanje viška proizvodnje, da bi se sprečilo stvaranje bogatstva koje bi omogućilo slobodno razmišljanje i kritiku sistema.

Da bi se shvatili uzroci rata treba sagledati i unutrašnju situaicju u Rusiji koja iz balkanske perspektive zamagljene dugogošnjom propagandom medija iz Srbije izgleda idilično.

Dominira narativ da su u Rusiji  svi Putin i malo ih je čulo za ubijene ruske opozicionare i razmjere njihove borbe sa režimom. Ipak iza te slike koju nam servira propaganda je ista ona kriza legitimiteta koju prolazi režim u Srbiji.

Dakle ako je Putin napao Ukrajinu zbog NATO-a, zašto nije napao Finsku koja je nedavno postala članica. Prije toga to su uradile i Baltičke zemlje, nedavno i Švedska. NATO je dakle već odavno na ruskim granicama.

Strah od gubitka vlasti koji sam sebe ostvaruje

Vladimir Putin na vlasti je preko 25 godina a u zemalja a režimi u kojima je uništena bilo kakva mogućnost da se vlast promijeni na izborima godinama kroz zvaničnu propagandu upozoravaju na opastnost od “obojene revolucije” i vremenom je taj strah počeo sam sebe da ostvaruje.

Protesti u Kazahstanu u januaru 2022. godine samo mjesec dana prije invazije na Ukrajinu naveli su Putina da pošalje vojsku i pomogne tamošnjim vlastima u gušenju protesta.

Prije toga protesti u Bjelorusiji ozbiljno su uzdrmali Lukašenkov režim a revolucija na Majdanu 2014. godine  i dalje predstavljja nadu da je rušenje režima koji se nikad i nigdje nije promijenio na izborima moguće. 

Zašto je Ukrajina morala biti meta? 

Dodatni problem bila je pobjeda Zelenskog 2019. godine u Ukrajini gdje su ga izabrali građani na istoku zemlje koje Putin smatra Rusima. Dvije poruke bile su vrlo opasne.

Prvo da se vlast uopšte može promijeniti na izborima a drugo da ljudi koji govore ruski i koji su sa Rusijom blisko povezani glasaju za pro evropskog političara.

Putin dakle nije pokušao zaštititi one koje smatra Rusima u Ukrajini jer su upravo oni izabrali Zelenskog.

Putin je imao politički problem i napao je Ukrajinu da ostane na vlasti. Jer  sve što se događa u Ukrajini odmah će se odraziti na Rusiju, u javnom diskursu, u masovnom mišljenju, u načinu razmišljanja ljudi.

Dakle, najgori scenarij je jasno drugačiji i funkcionalni sustav u Ukrajini kao potencijalni model za Rusiju. Sistem u kojem je moguće na izborima promjeniti vlast kao alternativa sistemima u kojima se vlast prenosi sa oca na sina poput Čečenije, Azerbejdžana, Turkmenistana. Nije tajna da jedan takav model u Rusiji ima jezgro simpatizera.

Dugotrajni rat svakako nije  bio planiran. Bio je zamišljen kao (brza!) promjena vlasti u Kijevu koja bi donijela nekoliko poena u ruskoj unutrašnjoj politici. A onda je za Ruse  sve krenulo po zlu. Sukob je isto tako iskorišten za potpuni obračun sa kritičarima vlasti, gađenje preostalih medija, ubistva opozicionih političara i oligarha koji nisu bili odani režimu.