Foto ilustracija: Novidani.com
Na današnji dan, 16. aprila 1942. godine, u selu Jezerane kod Otočca, u borbi protiv ustaša, poginula je Ljubica Gerovac, jedna od najhrabrijih i najposvećenijih žena Narodnooslobodilačke borbe. Imala je samo 22 godine kada je položila život za ideale slobode, pravde i jednakosti.
Iako je njeno ime nekada krasilo ulice, škole i kulturne ustanove širom Hrvatske, danas je gotovo izbrisano iz javnog prostora, ali ne i iz kolektivnog sećanja onih koji poštuju antifašističku borbu.
Rođena je 20. septembra 1919. godine u selu Jezeranama, kod mjesta Otočca u Lici. Kao dijete siromašnih zemljoradnika, čiji se otac bavio i zidarskim zanatom, završila je osnovnu školu u rodnom mjestu, a Građansku školu u Zagrebu. Još kao djevojčica, odlična učenica, svrstava se 1934. godine u redove revolucionarne srednjoškolske omladine.
Posle završetka Građanske škole upisuje se u Trgovačku akademiju u Zagrebu. U školi je bila jedna od najaktivnijih omladinki. Popularizuje lijevu literaturu, okuplja omladinu i govori joj da je njeno mjesto i budućnost s radničkom klasom. Zbog takvih aktivnosti, brzo su je uočile školske vlasti i policija, koja ju je uhapsila 1937. godine. Pred policijom se držala kao stara prekaljena revolucionarka, nije dala ni riječ priznanja.
Kad je poslije nekoliko dana puštena na slobodu, postala je još aktivnija. Ubrzo zatim primljena je u Savez komunističke omladine Jugoslavije. U jesen 1937. je istjerana iz Trgovačke akademije u Zagrebu, pa školovanje i revolucionarni rad nastavlja u Banjoj Luci. Tokom 1939. i 1940. godine policija je hapsi, ali ponovo od nje nikakvo priznanje nije izvukla.
U jesen 1940. godine upisuje se u Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu, gdje politički postaje još aktivnija. Istovremeno ne gubi vezu ni s rodnim krajem, a sarađuje i u „Seljačkoj misli“. Za člana Komunističke partije Jugoslavije primljena je 1940. godine, a ubrzo postaje i sekretar partijske ćelije Ekonomsko-komercijalne visoke škole.
Narodnooslobodilačka borba
Posle okupacije zemlje, u ljeto 1941, godine, Ljubica odlazi u Liku i odmah se zajedno s drugim komunistima uključuje u rad na pripremama za oružani ustanak. Neumorno obilazi sela, okuplja omladinu i žene, i s puno poleta ukazuje im na zločinačku politiku okupatora i ustaša i perspektive oružane borbe.
- Streljani su zajedno i postali simbol zajedničke borbe srpskog i albanskog naroda – Na današnji dan fašisti ubili Ramiza Sadikua i Boru Vukmanovića
- Antiratni protesti u Sarajevu i dan koji je mogao sve promijeniti – Zauzeli su skupštinu, osnovali Komitet narodnog spasa i pokušali oboriti vlast nacionalnih stranaka…
Kad je počeo ustanak, zajedno s partizanskim grupama učestvuje u oružanim akcijama. U jesen 1941. izabrana je za člana Kotarskog komiteta KPH za kotar Brinje, i sekretara Kotarskog komiteta SKOJ-a za Brinje. Posebno se isticala u radu na stvaranju bratstva i jedinstva između srpskog i hrvatskog naroda u Lici.
Kao mlada žena puna poleta i vedrine, a uz to neobično hrabra i neustrašiva, bila je veoma popularna i omiljena, naročito među omladinom i ženama.
Prilikom napada ličkih i primorsko-goranskih partizana na ustaše u Jezeranama, Ljubica je predvodila vod bataljona „Marko Orešković“, i uspjela da ga neopaženo pored bunkera dovede do crkve u selu. Ali kad se vraćala po drugi dio boraca, da i njih uvede u selo, bila je primjećena od ustaša i ubijena 16. aprila 1942. godine.
Mrtvu, ustaše su je zvjerski masakrirale. U čast hrabre revolucionarke, Brinjski bataljon je prozvan bataljon „Ljubice Gerovac“, koji se pod njenim imenom hrabro borio do kraja rata. Ljubičina rođena sestra Vera, bila je supruga Jakova Blaževića, takođe narodnog heroja.
Ukazom predsjednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašena je za narodnog heroja.
Njeno ime brišu
Njenim imenom su nazvane ulice, škole i kulturne ustanove, a njena bista je krasila javne prostore. Međutim, početkom 1990-ih godina, njeno ime i lik su sistematski uklanjani iz javnosti. Ulica Ljubice Gerovac u Zagrebu preimenovana je u Odransku, a njena bista je nestala.
Iako je institucionalno sećanje na Ljubicu Gerovac izbledelo, njena priča i dalje inspiriše. Ona je simbol hrabrosti, posvećenosti i borbe za pravdu. Njen život i delo podsećaju a važnost otpora protiv nepravde i na to da sećanje na istinske heroje ne sme biti izbrisano.
- Na današnji dan ubijen partizanski komandant dr Mladen Stojanović. Evo šta piše u iskazima svjedoka ovog događaja i puča u Jošavci 1942. godine
- Šta je nova vlast uradila sa zadužbinom Rodoljuba Čolakovića? Prodao je kuću na moru da u Bijeljini izgradi spomen dom „Crvene pravde“, danas taj objekat ima drugu namjenu
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas