Bivši zapovjednik HVO-a za “Glas Srpske” govori o poznanstvu s doktorom Lazom i o tome kako mu je u vrijeme najvećeg ratnog vihora 1993. godine spasio život u ratnoj bolnici “Žica” u tadašnjem Srpskom Sarajevu.
– Ranjen sam u sukobu HVO-a i Armije BiH u Kaknju i dovezen u bolnicu “Žica” u teškom stanju. Otkud ja kao vojnik HVO-a u srpskoj bolnici je malo duža priča, ali ono što je mnogo bitnije od svega toga je lik i djelo doktora Laze. Samo onaj tko ima sreće u životu sretne jednu takvu ljudsku gromadu, a ja sam imao tu sreću. To što mi je doslovno spasio život je posebna stvar, ali i da to nije uradio, ja bih bio hendikepiran i siromašan da nisam upoznao takvog čovjeka – kaže Lozančić. On se prisjeća jedne nevjerojatne situacije koja se dogodila svega par dana poslije operacije koju je preživio samo zahvaljujući doktoru Lazi. – Nekih sedam dana poslije operacije ležao sam u bolnici, razmišljao o svojoj obitelji i o tome hoću li je ikada više vidjeti. Dok sam tako ležao, naišao je doktor Laza i upitao me: “Šta je, šta si se zamislio?” Nisam mu rekao da razmišljam o tome hoću li na kraju izaći živ iz bolnice, jer bez obzira što je sve bilo korektno, ne samo s njegove strane, nego od svih u bolnici, razmišljao sam o tome tko zna na što se sutra može okrenuti i kako mogu završiti. Zato sam mu rekao da razmišljam hoću li ikad više sjesti u kavanu i popiti viski i “colu” – prisjeća se Lozančić. Kako sam to rekao, nastavlja on, doktor Lazo se okrenuo i otišao. – Poslije par minuta ušao je u sobu s tacnom na kojoj su bile boca Jack Daniel’sa, dvije čaše i dvije boce Coca-cole, a preko ruke je imao bijelu krpu kao konobar. Nasuo je viski u čaše i meni pružio jednu.
Da budem iskren, mislio sam da me provocira, pa sam ga onako bojažljivo upitao “ide li viski s lijekovima” i pogled sam skrenuo prema dvije boce infuzije koje su mi visile iznad glave. A on se nasmijao i rekao: “Ajde bolan, ja sam ti to propisao. Smiješ popiti jedan, neće ti škoditi.” Stresao je viski, a onda i ja za njim. Tad mi je dodao bocu i rekao: “Sakrij ovdje negdje, popiti će ovi banditi, nek imamo nas dvojica po jednu kad navratim.” Ostao sam mjesec dana u bolnici i za to vrijeme smo popili taj viski, a ja danas pričam s vama samo zahvaljujući njemu – kaže Lozančić, dodajući na kraju da je nebrojeno puta u društvu pričao o tome i da svi njegovi poznanici znaju kakva je ljudina bio njegov prijatelj i brat doktor Lazo.
Poslije mjesec dana u “Žici”, Lozančić je prebačen u Hrvatsku, a kasnije je uspostavio kontakt s doktorom Lazom, koji je poslije rata nekoliko puta bio kod njega u Kaknju. – Posljednji put smo se vidjeli prije nekoliko godina, ali smo se redovito čuli telefonom, a posljednji put oko pravoslavnog Božića – kaže Lozančić, dodajući da “ništa od ovoga što se objavljuje o njegovoj ljudskoj veličini nije preuveličano, jer nema dovoljno riječi kojima se može opisati kakva ljudina je bio doktor Lazo”, kazao je na kraju Lozančić.
Nova-yuga.info