Piše: Katarina Peović
Ljevica se prošlošću bavi iz nužde, zato jer smatra svojom zadaćom da odgovori na opasnu desnu reviziju prošlosti. Osobno me prošlost 2. svjetskog rata ne zanima previše, a kritična sam, recimo, prema realpostojećim socijalizmima i smatram da bismo trebali više proučavati njihove pogreške nego uspjehe i to kako ih ne bismo ponovili.
No pravo je pitanje zašto desnicu zanima revizija prošlosti? Slabo bi se oni interesirali za nekog ubijenog nakon rata koji se jednostavno našao na pogrešnoj strani da im nije na pameti revizija onoga zbog čega su “njihovi” tada ubijali – oni se sasvim deklarativno (i to je bitna razlika ljevice i desnice) nisu borili za bolje i pravednije društvo. Revizija ideja nepravednog ali etnički čistog društva (ili još bolje etnički čistog da bi moglo biti nepravedno) je temelj njihovog svijeta – jer ako ćemo smatrati svakog tko gleda vlastiti materijalni interes na štetu najslabije manjine – zločincem, ama nikad nećemo doći do fašističkog društva kojeg sanjaju da predvode. Da bi tako nešto ponovno bilo moguće – potrebno je a) demonizirati ideje boljeg i pravednijeg društva, tvrdeći da će svaka utopijska ideja završiti krvavo i b) uljepšavati povijest zločinačkih poredaka kako bi se nepravda i nejednakost nekako opravdali.