Dobar dio ljudi na ovim prostorima svoj stav o Ukrajini i njenom sadašnjem rukovodstvu formiralo je na osnovu ruske propagande. Vjeruju da su za rat krivi Ukrajinci koji su htjeli u NATO i željeli protjerati Ruse na istoku zemlje ali malo ih zna da je Volodimir Zelenski izabran upravo glasovima tih ljudi sa istoka.
Tu propagandu danas je dijelom ogolio ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov koji je izjavio je da se ukrajinski predsjednik pretvorio u “nacistu i izdajnika jevrejskog naroda”. I ništa ne bi bilo novo u toj izjavi da nije podsjetio upravo na to da se Zelenski suprostavio ukrajinskim nacionalistima.
On je podsjetio na ovdašnjoj javnosti malo poznate činjenice, da je Zelenski došao na vlast sa porukom pomirenja prema Rusima.
“Vladimir Zelenski se okrenuo za 180 stepeni, možda bi Analena Berbok rekla da se on okrenuo za 360 stepeni, ali ne okrenuo se za 180 stepeni. Od čovjeka koji je došao na vlast sa sloganima mira, porukama poput ‘ostavite ruski jezik na miru, to je naš zajednički jezik, naša zajednička kultura’ – sve to se može naći na internetu, do toga da se za pola godine pretvori u čistog nacistu i, kako je ispravno rekao predsjednik Rusije Vladimir Putin, u izdajnika jevrejskog naroda”, rekao je Lavrov u intervjuu za “Krasnuju zvezdu”.
Na stranu tvrdnje Lavrova, ali njegova izjava nakon tri godine brutalne kampanje laži i dezinformacije, zapravo je podsjetila da je ukrajinski lider imao veliku dozu popularnosti među Rusima i za režim u Kremlju predstavljao puno veći politički problem od njegovog prethodnika.
Zašto je Putin napao Ukrajinu
U nedavno objavljenom tekstu pod naslovom “Zašto je Rusija napala Ukrajinu? Nije samo NATO, Putin se uplašio pobjede Zelenskog”, Ivan Čović je podsjetio na zanimljive činjenice o tome da je Zelenski imao dosta dobru popularnost među Rusima.
Kremlj se najaktivnije počeo pripremati na rat nakon što je Porošenko izgubio izbore od Zelenskog 2019. godine. Razlog leži upravo u Zelenskom. Sam Zelenski je dotad bio glumac, zabavljač. Imao je jako veliku popularnost u narodu i, što je još zanimljivije, imao je veliku popularnost u Rusiji, podsjeća Čović u interesantnom tekstu.
Zašto je liberalni kandidat bio problem za Kremlj a ne radikalni nacionalist kakav je bio Porošenko?
Prvo Zelenski je izbore dobio glasovima velikog djela stanovništva na istoku Ukrajine. Dovoljno je pogledati mapu izbornih rezultata i vidjeti da je zapadni region oko Lvova jedini okrug gdje je Zelenski poražen, u svim ostalim ubjedljivo je pobijedio radikalnog nacionalisti Porošenka. Što istočnije to je Zelenski dobio više glasova.
Drugo, opozicioni kandidat je dobio izbor. U većini država oko Rusije vlast se nikad nije mijenjala na izborima, prenosi se sa oligarha na oligarha ili nerijetko sa oca na sina. Pobjeda Zelenskog bila je vrlo opasan politički izazov za režim u Kremlju koji je obesmislio i uništio svaku mogućnost da se vlast ikad promijeni na izborima. Ta opobjeda probudila je nadu miliona ljudi koji se protiv tog i sličnih režima u okruženju bore.
U teksu pod nazivom “Ratovi počinju samo onda kad je vlast ugrožena a Zelenski je prije svega politički problem za Putina!” pisalii smo još davno da su ključni uzroci rata u Ukrajini zapravo povezani sa unutrašnjom ruskom dinamikom a ne sa namjerom širenja NATO-a.
To je potvrdio bivši premijer Velike Britaniej Boris Johnson kazavši da Ukrajina sa ovakvim NATO paktom i ovakvim Orbanom nikad ne bi postala članica niti se to pitanje ikad razmatralo. On smatra da da je Putin pokrenuo rat da politički preživi.
I treće je ono dobro poznato pravilo – nacionalisti vole jedni druge. Jer dva nacionalizma koja se međusobno isključuju uzajamno se najbolje dopunjuju.
A Porošenko kao radikalni nacionalist zaslužan je za sve ono što ruska propaganda pokušava pripisasti Zelenskom.
Šta je uradio Porošenko
Petro Porošenko, koji je bio predsjednik Ukrajine od 2014. do 2019. godine, često je bio povezan s nacionalističkom politikom. Njegova administracija donijela je nekoliko zakona koji su bili značajno nacionalistički i usmjereni na jačanje ukrajinske nacionalne identifikacije, među kojima:
- Zakon o dekomunizaciji (2015.) – Ovaj zakon je imao za cilj eliminirati simbole i spomenike sovjetskog režima i preimenovati mjesta i ulice koje su nosile imena povezane sa sovjetskim režimom. On je također omogućio rehabilitaciju nacionalista poput Stepan Bandere, što je izazvalo oštre reakcije u istočnom dijelu Ukrajine, gdje se još uvijek poštovao sovjetski naslijeđe.
- Zakon o jeziku (2019.) – Ovaj zakon, koji je povećao upotrebu ukrajinskog jezika u medijima, obrazovanju, državnoj administraciji i drugim sektorima, također je bio predmet polemika jer je smanjen prostor za upotrebu ruskog jezika. Ovo je bio važan korak za jačanje ukrajinske jezične i kulturne baštine, ali je istovremeno stvorio napetosti s Rusima i dijelom ukrajinske populacije koja je ruski jezik smatrala svojim maternjim.
- Podrška nacionalistima i istorijskim ličnostima – Porošenko je također promovirao lik Stepan Bandere i drugih ukrajinskih nacionalista iz Drugog svjetskog rata, koji su bili povezani s nasilnim antikomunističkim i protiv sovjetskim aktivnostima, ali su također bili optuživani za suradnju s nacistima i odgovorni za zločine protiv Poljaka i Židova. Ova rehabilitacija Bandere izazvala je oštre reakcije u Ukrajini, posebno u rusofonim dijelovima zemlje i među ruskim vlastima.
Šta je govorio Zelenski
S druge strane, Volodimir Zelenski, koji je postao predsjednik 2019. godine, došao je na vlast kao političar koji je bio van establišmenta, sa liberalnijim i pomirljivijim pristupom.
Zelenski je bio više okrenut ka pomirenju i pokušao je balansirati odnose između Ukrajine i Rusije, iako se sve to odvijalo u kontekstu trajnog rata u Donbasu.
- Pomirenje s Rusijom – Zelenski je na početku svog mandata naglasio potrebu za postizanjem mira u Donbasu i smanjenju napetosti s Rusijom. Bio je spreman na pregovore i dijalog s Rusijom u cilju okončanja rata, iako nisu postignuti značajni pomaci u tom smislu.
- Politička i ekonomska reforma – Zelenski je ušao u politiku s liberalnijim pristupom, promovišući ekonomsku reformu, borbu protiv korupcije i modernizaciju države. On se nije fokusirao na nacionalističke politike u tolikoj mjeri kao Porošenko, nego je nastojao usmjeriti Ukrajinu ka europskim integracijama i jačanju veze s Zapadom.
- Odnosi prema jeziku – Iako je Zelenski nastavio poštovati zakon o jeziku iz Porošenkove ere, njegov pristup nije bio toliko radikalan. Na početku svog mandata govorio je o pomirenju i dijalogu među Ukrajincima koji govore ruski i ukrajinski jezik. Međutim, s obzirom na specifičnu političku situaciju, ukrajinski jezik je i dalje bio dominantan u javnoj administraciji i medijima.
Pa ipak, Kremlj se najaktivnije počeo pripremati na rat nakon što je Porošenko izgubio izbore od Zelenskog 2019. godine.
Jednostavno se preko noći “otopio” sav onaj animozitet između građana Ukrajine i građana Rusije koji se gradio pod Porošenkom. Kada je došla na vlast osoba koja je imala veliku popularnost u Rusiji, koja pruža ruku svim građanima Rusije, osoba koja nema “pedigre nacističkog saveznika” i koja ima židovsko porijeklo, izbijen je Kremlju svaki adut, navodi se u pomenutom tekstu Čovića.
I ta činjenica je potpuno tačna i u njoj leži sva tragedija sukoba u Ukrajini. Putin nije pokušao zaštititi one koje smatra Rusima u Ukrajini jer su upravo oni izabrali Zelenskog.
Putin je imao politički problem i napao je Ukrajinu da ostane na vlasti.