Yairu Lapidi, vođi izraelske opozicije kome je povjeren mandat za sastav nove vlade, jake veze vežu za našu zemlju.
Njegov otac, rođen je u Novom Sadu odakle je pobjegao tokom Drugog svjetskog rata. Iako se nikada nije vratio u Srbiju, nikada je nije ni zaboravio. Naprotiv.
Yair Lapid, bivši ministar finansija, voditelj i kolumnista, ima još samo nekoliko dana da sastavi vladu. Tvrdi da ima potrebnu podršku i većinu u parlamentu.
Sa Naftali Bennettom i njegovom partijom ima ukupno 57 poslanika od 120 koliko mjesta broji izraelski parlament, a preostalih nekoliko neophodnih glasova dobio bi od manjinskih stranaka.
Ukoliko uspije u svojoj nameri i zaista sastavi vladu koja bi srušila Benjamina Netanyahua poslije 12 godina vladavine, bio bi premijer Izraela, doduše, u drugom dijelu mandata vlade.
Naime, kako navode izraelski mediji, Lapid i Bennett su postigli dogovor da Bennett bude premijer prve dvije godine, a zatim naredne dvije Lapid.
Uslov da se to dogodi je da vlada izdrži pune četiri godine, odnosno cijeli mandat, što je u Izraelu rijetkost. Zbog prirode izraelskog izbornog zakona, većina vlada su manjinske zbog čega rijetko koja dočeka kraj mandata.
Ko je Jair Lapid?
Yair Lapid je rođen 5. novembra 1963. godine u Tel Avivu. Prije nego što je ušao u politiku 2012. godine osnivanjem partije Yesh Atid (Ima budućnosti), bavio se pisanim i televizijskim novinarstvom, a zabilježio je i ulogu u izraelskom filmu „Pjesma sirene“.
Pored toga, objavio je sedam knjiga i napisao scenario za dramsku seriju „Ratna soba“ koja je emitovana u Izraelu tokom 2004. godine.
Njegova karijera u mnogo čemu podsjeća na karijeru njegovog oca Tomislava Lampela, odnosno Tomija Lapida, kako je ovaj rođeni Novosađanin poznat u Izraelu.
Tomi Lapid, koji je poput sina bio novinar i svojevremeno ministar pravde, rođen je u Novom Sadu kao Tomislav Lampel. Njegova porodica Lampel bila je moćna u to doba, ali je gotovo cijela nestala u Drugom svetskog ratu.
Tomislav ili Tomi uspio je da preživi naciste tako što se sa majkom sklonio u Budimpešti. Kao 17-godišnjak došao je u novoosnovanu državu Izrael gdje je nakon odsluženja vojnog roka uređivao list na mađarskom jeziku „Uj kelet“, a zatim bio dugogodišnji urednik jednih od najtiražnijih izraelskih novina „Mariv“.
Osnovao je prvi izraelski ženski časopis „At“ i objavio nekoliko knjiga reportaža i humoreski, turističke vodiče i knjige kulinarskih specijaliteta.
Od 1979. godine bio je generalni direktor izraelskog radija i televizije. Osnivač je izraelske kablovske televizije, predavač telavivskog univerziteta na katedri za novinarstvo, predsjednik Šahovskog saveza Izraela…
Godine 2002. osnovao je partiju pod nazivom Promjena koja se borila protiv ultrareligiozne diktature i ušla u vladajuću koaliciju. U nekoliko mandata bio je član izraelskog parlamenta Kneseta.
Kao veliki prijatelj srpskog naroda isticao je u svojim intervjuima i javnim nastupima da je „Srbija bila dobra prema Jevrejima kad je bilo teško“, a u posljednjem intervjuu za beogradsku Politiku podsjetio je da je „u vrijeme kad je cijeli zapadni svet želio da od nje (Srbije prim. aut.) napravi nepoželjnu zemlju, kad su njene diplomate svi izbjegavali ili izbacivali, ja sam bio lobi od jednog čovjeka.
Trudio sam se da srpski ambasador ostane ovde (u Izraelu prim. aut.) i da se prema njemu ophode sa dostojanstvom, iako smo svi morali da pratimo američku političku izolaciju Srbije“.