Stvaranje Banovine Hrvatske koje je ozvaničeno 26.8.1939. godina bilo je rezultat dogovora Cvetković-Maček kojim je vlast Kraljevine Jugoslavije pokušala udovoljiti zahtjevima hrvatske političke elite za većom autonomijom.
Njime je izmjenjeno državno uređenje Kraljevine Jugoslavije predviđeno Oktroisanim ustavom a od tada se kraljevina nalazila u fazi preuređivanja, što nije završeno zbog izbijanja Drugog svetskog rata.
Banovina Hrvatska osim teritorije današnje Hrvatske zahvatila je i velike dijelove Bosne i Hercegovine. Prostirala se sve do je Travnika, Konjica, Stoca i Mostara na istoku dok je na sjeveru BiH obuhvatila Brčko, Derventu, Gradačac. U Sastav Banovine ušao je i Šid koji danas pripada Srbiji.
Sporazumom Cvetković Maček nije bilo zadovoljno desno krilo u Hrvatske seljačke stranke a Vlatko Maček se pravdao da je sporazum samo privremen, što nije umirivalo kritike da nije dobio dovoljno za Hrvatsku.
Sa druge strane, srpska politička elita je takođe bila nezadovoljna a pojedini njeni delovi su sporazum gledali kao kapitulaciju. Ipak, srpska politička elita je najviše bila nezadovoljna gubitkom dominantne pozicije, revizijom centralizma i podjelom vlasti sa hrvatskom političkom elitom.
Gotovo u svim dotadašnjima banovima Srbi su bili većina izuzev Dravske, Savske i Primorske banovine.,
Drugi svetski rat u Evropi, koji je izbio samo nekoliko dana nakon uspostave Banovine Hrvatske, trajno je odgodio izvršenja nekih tačaka sporazuma Cvetković Maček, uključujući tu i izbornu reformu i izglasavanje novog ustava. Ali sporazum je na širokom frontu dopuštao Hrvatima znatan stepen autonomije.
Između ostalog, Hrvatska seljačka stranka ojačala je svoje poluvojničke organizacije, Seljačku zaštitu u seoskim područjima, i Građansku zaštitu u gradovima. U Zagrebu je Građanska zaštita proglašena pomoćnom policijskom snagom.