Ukrajinski predsjednik vrši pritisak da se njegova zemlja priključi NATO-u, u nadi da će sporazum o uzajamnoj odbrani država članica, uključujući SAD, okončati sukob na istoku Ukrajine.
Ukrajina je postala jedno od pitanja oko kojeg se Sjedinjene Američke Države i Rusija ne mogu složiti, a nesuglasice su postale veće nakon ruskog uplitanja u američke izbore i informatičke piraterije, što je dovelo do novog poglavlja strogih sankcija protiv Rusije.
Takav potez je razljutio Moskvu i potakao je da odgovori sličnim mjerama.
U obraćanju ruskoj naciji u srijedu, predsjednik Vladimir Putin je naglasio da “Rusija neće dopustiti nikome da pređe crvene linije koje je zacrtala”, što je znak koji su posmatrači protumačili kao prijetnju po pitanju pristupanja Ukrajine NATO-u.
Proteklih dana je došlo do opasnog razvoja događaja, kada je Rusija nagomilala više od 100.000 vojnika u blizini granice s Ukrajinom.
Ukrajina želi što prije u NATO
Washington je izrazio strah od vojne eskalacije, ukazujući na to da bi Moskva mogla pronaći izgovor za ulazak u Ukrajinu, kao što se dogodilo 2014. godine, kada je anektirala poluotok Krim.
U isto vrijeme, stavovi posmatrača su podijeljeni vezano za značaj koji Ukrajina ima za ključne američke interese.
Američki predsjednik Joe Biden razgovarao je prije nekoliko dana s ukrajinskim kolegom Vladimirom Zelenskijem, izrazivši tom prilikom snažnu podršku svoje zemlje Ukrajini.
Ukrajinski predsjednik vrši pritisak da se njegova zemlja pridruži NATO savezu, u nadi da će sporazum o uzajamnoj odbrani država članica, uključujući SAD, odvratiti ”rusku agresiju” i okončati sukob na istoku Ukrajine.
Rusija se već dugo protivi ukrajinskim težnjama za pridruživanje NATO-u, kao i drugim zapadno orijentiranim političkim i ekonomskim organizacijama, uključujući Evropsku uniju.
Prema pojedinim stručnjacima, nagomilavanje ruskih trupa uz granicu s Ukrajinom samo je prijetnja, jer Rusija želi zadržati dovoljno podrške i utjecaja na istoku Ukrajine kako bi spriječila susjednu državu da ozvaniči svoje savezništvo s Evropom i SAD-om.
Vratiti teritoriju od ruskih separatista
Također, tu su i ruski strahovi da bi Bidenova administracija mogla pružiti veliku vojnu podršku Ukrajini.
Rusija se boji da će Zelenski otići predaleko i pokušati vratiti kontrolu nad područjima koja kontroliraju proruski separatisti na istoku zemlje.
Prema ruskoj verziji priče, ukrajinski predsjednik je potakao krizu prije mjesec dana potpisivanjem uredbe kojom se vraćanje teritorija Krima pripojenih Rusiji smatra zvaničnom politikom ukrajinske države.
Zelenski je, također, apelirao na SAD i Evropu da ubrzaju članstvo Ukrajine u NATO-u, što je Rusija uvijek nazivala “crvenom linijom”, čije bi prekoračenje moglo dovesti do rata.
Henry Kissinger, američki državni sekretar i bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, kaže da, prema stajalištu Rusije, Ukrajina “nikada ne može biti tek jedna strana zemlja”.
“Ukrajina je stoljećima bila dio Rusije. Ruska historija je vezana za ovu državu.”
Brian O’Toole, stručnjak Atlantskog vijeća i bivši dužnosnik Ministarstva finansija, smatra da u glavne ciljeve Bidenove administracije po pitanju Rusije spada “pokušaj obuzdavanja i odbijanja većeg Putinovog napada na demokratiju, zapadni model upravljanja i pravila uspostavljenog međunarodnog poretka”.
Pružanje podrške stabilnosti u Evropi
Washington provodi politiku nametanja sankcija Rusiji kao kaznu za njene stavove prema Ukrajini, što se dogodilo i onda kada je Moskva pripojila poluotok Krim 2014. godine.
Pojedini kritičari kažu da su sankcije propale jer nisu natjerale Kremlj da promijeni svoje ponašanje, dok drugi vjeruju da bi Rusija poduzela agresivnije korake prema Ukrajini da nije bilo straha od strožijih sankcija.
Od kraja Drugog svjetskog rata Washington teži pružanju podrške stabilnosti u Evropi, gdje postoje stabilne i sigurne zemlje, ali preferira da one budu slobodne.
Na osnovu toga, pojedini posmatrači zaključuju da će uspjeh Ukrajine biti uspjeh i za Ameriku.
Drugi, pak, vjeruju da Ukrajina “stoji na prvoj liniji strateškog natjecanja između Zapada i Rusije, stoga mora imati snažnu podršku Washingtona, što zahtijeva kontinuirani dotok američke vojne pomoći Kijevu”.
Prema bivšem američkom diplomati, njegova zemlja se “bori protiv Rusije u Ukrajini kako se ne bi morala boriti protiv Rusije u SAD-u”.
Važno za američku nacionalnu sigurnost
Ambasador Kurt Volker, bivši američki izaslanik u Ukrajini, izrazio je stav u korist podrške toj zemlji, rekavši da ”američki interes u Ukrajini znači odbijanje ruske agresije i podršku razvoju snažne, otporne, demokratske i prosperitetne Ukrajine kako bi prevladala naslijeđe korupcije i integrirala se u širu transatlantsku zajednicu”.
“To je izuzetno važno za američku nacionalnu sigurnost.”
“Ako Ukrajina, kolijevka slavenske civilizacije koja je prethodila Moskvi, uspije kao slobodoljubiva, prosperitetna i sigurna demokratija, to nam daje ogromnu nadu da će se Rusija jednog dana moći promijeniti kako bi ruskom narodu osigurala bolji život i prevladala trenutnu pošast autoritarnosti, korupcije i agresije prema susjedima i prijetnje NATO saveznicima i SAD-u.”
Suprotno tome, George Beebe, direktor studija u Centru za nacionalni interes i bivši dužnosnik zadužen za Rusiju u Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA), izrazio je drugačije mišljenje prema kojem Ukrajina ne predstavlja interes za SAD.
Beebe vjeruje da se pretpostavkom o mogućoj integraciji Ukrajine u zapadni sistem i NATO ignoriraju mnoge neugodne činjenice.
Realnost je takva da je podrška članstvu Ukrajine u NATO-u minimalna među Evropljanima, a mnogi od njih strahuju da će to članstvo dovesti do vojnog sukoba s Rusijom.
‘Ne smije se nagraditi ruska agresija’
Beebe smatra da postoji i treća alternativa, odnosno da se razmisli o razumnijem pristupu, koji bi Moskvi potvrdio da Ukrajina nije i neće biti kandidat za članstvo u NATO-u, uz to da Kijev sačuva slobodu u traženju ekonomske i političke podrške od Zapada.
Beebe vjeruje da ovaj prijedlog ne samo da će olakšati proboj u američko-ruskim odnosima, već i proširiti prostor za slobode unutar Ukrajine, jer će smanjiti geopolitičke rizike unutrašnjih reformi u Ukrajini.
Ovaj pristup ne bi bio nagrada za rusku agresiju, ni pogodba čiju će cijenu plaćati ukrajinski narod, ali na jednostavan i praktičan način odražava neugodnu stvarnost s kojom se SAD suočava u Ukrajini i Rusiji.
Korijeni ukrajinske krize sežu do takozvane Revolucije dostojanstv u Ukrajini 2014. godine, kada je svrgnut proruski predsjednik.
Rusija je kasnije poslala trupe kako bi pripojila poluotok Krim, tvrdeći da mora štititi prava građana ruskog porijekla koji žive na južnim teritorijama Ukrajine.
Moskva da će braniti rusko stanovništvo
Ubrzo nakon aneksije, separatisti koje podržava Rusija preuzeli su kontrolu nad Donbasom, istočnom regijom bogatom ugljem.
Zauzeli su veliki dio regija Donjecka i Luganska, gdje većina stanovništva govori ruski, te proglasili uspostavu samozvanih donjecke narodne republike i luganske narodne republike.
Borbe između ukrajinske vojske i separatista koje podržava Rusija nastavile su se voditi uz prekide u Donbasu od 2014. godine, uprkos brojnim sporazumima o prekidu vatre.
Tokom preoteklih dana, u kojima je zabilježeno povećanje ruskog vojnog prisustva duž granice s Ukrajinom, dužnosnici Kremlja su ponovno upozorili da će braniti rusko stanovništvo na teritoriji Ukrajine.
balkans.aljazeera.net