Foto:Antifasistickivijesnik.org
U šibenskom kvartu Mandalini postoji ulica neobičnog imena – Milice i Turka. Pukim slučajem, istražujući popis žrtava u Drugom svjetskom ratu na području šibenskog kotara Antifašistički Vijesnik otkrio je tužnu ljubavnu priču iza imena te ulice koju su nažalost svi zaboravili.
Dvoje drugova konspirativnih imena Milica i Turk imali su na tom popisu isti datum i mjesto pogibije.
U zborniku “Žrtvama do pobjede i slobode” stoje kratki biografski podaci o njima:
Veljko Ožegović – Turk, rođen je 1920. u Šibeniku. Turk je bio Srbin i po zanimanju službenik. Aktivno i organizirano uključuje se i radi za NOP od 1941. Član KPJ postaje iste godine i kao politički radnik djeluje na šibenskom području Po kapitulaciji Italije stupa u 8. dalmatinsku brigadu (šibensku) u kojoj je na dužnosti zamjenika političkog komesara 1. bataljuna.
Savinka Jurković – Milica, rođena je 1920. u Šibeniku i to baš u Mandalini gdje se nalazi i ulica. Milica je bila Hrvatica i po zanimanju domaćica. Po dolasku Talijana opredjeljuje se za NOP za koji radi aktivno i organizirano. 1942. godine postaje član KPJ, a od prosinca iste godine na području kotara Šibenik djeluje kao terenski politički radnik.
- Kako je Njegoševa kapela opstala na Grbu Socijalističke Republike Crne Gore
- Preživio je Jasenovac, poginuo sa Valterom braneći Sarajevo! Dio ulice Fuada Midžića danas nosi ime Mustafe Busuladžića
Obavljala je više funkcija: član je Općinskog komiteta KPJ Danilo-Dubrava, član Kotarskog komiteta KPJ Šibenik i član Okružnog odbora AFŽ Šibenik.
Početkom 1944. očekujući na području Danila napad okupatora i domaćih izdajnika tu se prebacuju dijelovi 8. brigade. U isto vrijeme pripremao se sastanak mjesnih NOO-a za općinu Danilo— Dubrava na kojemu je, kao predstavnik NOV, trebao biti i drug Turko. S njim je tada bila i drugarica Savinka kao član Općinskog komiteta KPJ Danilo-Dubrava.
U Šibenskom listu od 26. veljače 1964. stoji još više detalja o toj tragediji:
“Istodobno s četničkom akcijom na Dubravu i Danilo Biranj uslijedila je koordinirana akcija ustaša s Perkovića u pravcu Danila Kraljice. Tog dana su se u Danilu zatekli partizanski politički komesar Turko iz Šibenika i Milica, politička radnica NOP-a iz Mandaline, koji su se odstupajući pred ustašama sklonili u jednu kuću na putu prema Vrpolju. Međutim ustaše koje su ih u stopu slijedili, opkolili su tu kuću iz koje su dva partizana davali junački otpor do posljednjeg metka, kojim su sebi oduzeli život da ne padnu živi u ruke ustaša.”
U knjizi o “Osma dalmatinska udarna brigada (šibenska)” stoji i konačnu potvrda da su Milica i Turk bili ljubavni par.
Navodi se da je Turk otišao “izvan domašaja bataljuna da vidi svoju djevojku, inače terenskog radnika”. Bili su u jednoj izdvojenoj kući u selu Danilo Kraljice kad su ih opkolili ustaše. Po knjizi “Spomenici revolucije kotara Šibenik” radilo se o kući Marka Vučenovića na kojoj je 1961. bila postavljena spomena ploča.
Izvor: Antifa Šibenik
Naoružani šmajserom i pištoljima borili su se do kraja. Neprijatelji su odlučili zapaliti kuću u kojoj su ih okružili. Obavijeni dimom uspjeli su raniti nekoliko neprijateljskih vojnika. Prema izvještaju štaba XX. divizije od 14. ožujka 1944. “kad je drugu Veljku nestalo municije isti je prevario ustaše s tim što je rekao da će se predati, bacio im strojnicu i pištolj, a oni kad su došli da uzmu oružje, bacio je na njih bombe od kojih su bili 3 teško ranjena.” Nakon toga su se našli u bezizlaznoj situaciji samo s pištoljem drugarice Milke pa su zadnjim mecima dokrajčili svoje mlade živote da ne bi živi pali u ruke neprijatelja.
Zahvaljujući ulici neobičnog imena Milica i Turk ostali su zauvjek zajedno, šibenski partizan i partizanka, zapisani na istoj tabli u svom Šibeniku, u svojoj Mandalini, sa svojim partizanskim imenima.