Bivši zastupnik Državne dume Ilja Ponomarjov rekao je da je uhapšen bivši pomoćnik ruskog predsjednika Vladimira Putina Vladislav Surkov.
O tome je napisao na Facebooku, pozivajući se na svoje izvore.
Mnogi Surkova zapravo smatraju političkim saradnikom koji je pomogao Putinu da se “zacementira” na vlasti.
Ruski predsednik Vladimir Putin otpustio je Surkova početkom ove godine.On je strateg koji je u Rusiji poznat kao “sivi kardinal” zbog svog percipiranog uticaja na predsednika iza scene.
Surkov je 15. 2. objavio je članak pozivajući na rat za reaneksiju Ukrajine, Bjelorusije i Baltika.
Former State #Duma deputy Ilya #Ponomaryov reports that Vladislav #Surkov has been detained in #Russia.
— NEXTA (@nexta_tv) April 11, 2022
Surkov is one of the Kremlin's main ideologues, who has repeatedly stated the need for a forceful takeover of #Ukraine. pic.twitter.com/6HSKlqt6OS
Ulogu koja se tiče Ukrajine je ranije ovog meseca preuzeo Dmitri Kozak, politički veteran i još jedan od bliskih saradnika predsednika. Kremlj nije javno komentarisao odnosno objasnio da li će Surkov da bude prebačen na novu poziciju, a saopštenje na zvaničnom sajtu ne govori ni o razlozima njegove smene.
Ko je Vladislav Surkov
S početkom Perestrojke, Surkov je 1987. počeo raditi za Hodorkovskog, koji će uskoro postati najbogatiji oligarh u Rusiji.
Početkom 1999. godine, kada je Vološin postao šef Jeljcinove predsjedničke uprave, izabrao je Surkova za svog zamjenika. On je tada napustio svog bivšeg šefa radi novog posla u Kremlju.
Njegov najvažniji zadatak bio je “potopiti” svrgnutog bivšeg premijera Rusije Jevgenija Primakova i promovisati novog Jeljcinova nasljednika – Vladimira Putina. Putin je imao punu podršku Kremlja, ali je bio potpuno nepoznat.
U tom trenutku Putin je držao Kremlj, ali Primakov je kontrolisao regionalne elite. Primakova je podržalo 84 od 89 guvernera. A guverneri su tada imali veliku moć, posebno čelnici velikih gradova poput Moskve i Sankt Peterburga. U međuvremenu nepoznata Putinova stranka “Jedinstvo” nije imala ni jednog guvernera.
Početkom 1999. gotovo 100% političkog establišmenta koji nije bio direktno u Kremlju podržalo je Primakova videći ga kao očitog nasljednika Borisa Jeljcina.
Surkov je prema navodima ruskih medija igrao ključnu ulogu s guvernerima i nagovorio njih 39 da podrže Putinu. Surkov je također prikupljao sredstva. Berezovski i Abramovič bili su dva najveća donatora za Putinovu kampanju.
Dok je Surkov vršio pritisak na guvernere da se pridruže Putinu, njegov šef Vološin radio je na nacionalnoj razini. Tri najjače stranke u Rusiji bile su Komunisti, Otadžbina (Primakov) i Jedinstvo (Putin). Vološin je sklopio tajni pakt s komunistima, tako da je Primakov izoliran.
Nakon što su Primakovljevi zastupnici shvatili da će biti u manjini u ruskom parlamentu sa savezom Jedinstvo + komunisti, počeli su masovno napuštati Primakova. Primakovljevu stranku uništili su ne toliko izbor birača koliko dvorske intrige.
Prijenos vlasti s Jeljcina na Putina prošao je vrlo lako.
Nakon toga Putin je godinama držao Vološina i Surkova u Kremlju.
Politički analitičar Aleksej Česnakov, Surkovljev prijatelj, rekao je 25. januara da je savetnik predsednika napustio poziciju zbog “promene kursa prema Ukrajini“.
Nakon početka rata u Ukrajini Putina je napustio takođe blizak saradnik Anatolij Čubais koji je 90-ih igrao ulogu u njegovom dolasku na vlast i privatizaciji u Rusiji.