Čuveni partizan Stjepan Filipović rođen je na današnji dan 27. 1. 1916. godine u Opuzenu u Hrvatskoj. Bio je član Komunističke partije Jugoslavije a tokom Drugog svjetskog rata učestvovao je u dizanju ustanka protiv fašizma u Srbiji .
Njegove uzdignute pesnice pod vješalom i s omčom oko vrata, zbunjeni pogledi njemačkih vojnika i njihvih domaćih saradnika, sve to ovjekovječeno jednom fotografijom koja je postala simbol antifašističke borbe naroda Jugoslavije.I ne samo bivše zajedničke države, nego i svijeta jer je ta fotografija dio stalne postave Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu.
Svojevremeno je bila izložena u sjedištu Ujedinjenih nacija, zajedno sa svim drugim artefaktima koji prikazuju ključne trenutke istorije čovječanstva.
No, ono što je drugima ponos, očito je na domaćem terenu – sramota.
Na primjeru odnosa prema hrabrom djelu tog narodnog heroja zapravo se očituje i odnos prema jednom vremenu, njegovim akterima i uopšte cijeloj antifašističkoj borbi.
Filipovićevo hrabro držanje poslužilo je kao inspiracija za podizanje dva spomenika.
Jedan je podignut nedaleko od Valjeva, grada u Srbiji u kojem je Filipović prije 79 godina pogubljen.
Drugi je podignut u njegovom rodnom Opuzenu, hrvatskom gradiću na ušću Neretve u Jadransko more.
Prvi i danas stoji na valjevskom brdu Vidrak, drugog su minirali nepoznati počinitelji u ljeto 1991. godine.
Gradonačelnik Opuzena Ivo Mihaljević (HDZ) ranije nije odgovorio na inicijativu istoričarke Davorke Perić da se vrati spomenik u Opuzen.
Ipak je gradonačelnik susjednih Ploča Mišo Krstičević (SDP) podržao tu inicijativu i spomenik bi trebao dobiti svoje mjesto na granici Opuzena i Ploča, na ušću Neretve.
To je otkrila ranije Davorka Perić, istoričarka umjetnosti i voditeljica projekta “Refreshing Memory”.
Spomenik Stjepanu Filipoviću jedan je od 2.964 srušena, oštećena, oskvrnuta ili uklonjena spomen-obilježja, pri čemu je 731 njih od velike umjetničke i kulturno-povijesne vrijednosti, naveo je Juraj Hrženjak u svojoj knjizi Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990 – 2000.
Procjenjuje se da je u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata podignuto gotovo 6.000 spomen-obilježja.
Stradalo ih je, dakle, polovina. Obnovljeno je tek oko 400.Povezano
O tome kako su narodni heroji „po drugi put umirali od vlastitih sumještana“ redateljica Irena Škorić napravila je i film.
Nazvala ga je Neželjena baština, a Filipovićev spomenik odabrala je, uz još četiri, kako bi ispričala svoju priču.
Narodni heroj tri puta je ubijen
U zvaničnoj biografiji navodi se ime Stipan (u rodnim dokumentima), Stjepan (u Hrvatskoj) i Stevan-Stevo (u Srbiji gdje je proveo jedan dio života do smrti).
U ratu su ga zvali i Stevo kolubarac (bio je borac Kolubarske čete). Rano ostaje bez roditelja i spoznaje svu težinu života radničke klase.
Školovanje i borba za preživljavanje njegove porodice vodili su ga od rodnog Opuzena preko Mostara, Županje, Kragujevca, Užica, Smederevske Palanke, Kruševca do Valjeva. Završio je bravarski zanat.
U ranoj mladosti, 1933. godine, uključuje se u radnički pokret i sindikate, sudjeluje u protestima i drugim sindikalnim aktivnostima, zbog kojih je, osuđivan na kazne zatvora i ostajao bez posla.
Vlast ga 1940. godine osuđuje na tri mjeseca zatvora uz protjerivanje u rodni Opuzen.
Ilegalno se vraća u Srbiju i iste godine postaje član Saveza metalskih radnika Jugoslavije i član KPJ.Pročitajte još
- 77 godina od četničkog masakra u partizanskom selu Drugovac kod Smedereva
- Martovski pregovori: Evo kako je iz njemačkog zarobljeništva spašena Titova žena Herta Has
Po saznanju da ga traži policija i da će opet biti uhapšen, zbog ilegalnog revolucionarnog rada početkom jula 1941. odlazi u partizane u Kolubarsku partizansku četu.
Ističe se hrabrošću u borbenim akcijama. Suborac je legendarnog narodnog heroja Žikice Jovanovića Španca.
U Kolubarskoj četi, Mačvanskom i Pocerskom bataljonu vrši rukovodne vojne i političke dužnosti. Dobija i pohvalu Glavnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (GŠ NOVJ).
Dižući ustanak i popularizirajući narodnooslobodilački pokret, na narodnim zborovima poziva na oružani otpor okupatoru i njegovim slugama.
U noći između 23/24. decembra 1941.u selu Trbosilju upada u četničku zasjedu. Četnici ga predaju ljotićevcima, a oni nakon dugih mučenja Nijemcima.
Prolazi zatvore i logore uz ispitivanja, torture i zvjerska mučenja, ali ga Nijemci ne uspijevaju pridobiti za saradnju.
- Kako su u Beogradu “dopunili” istoriju: Draža predstavljen kao antifašist, citirana Ljotićeva pjesma
- Beograd – Ljotićeva pjesma recitovana na svečanosti povodom Dana pobjede nad fašizmom
Ponosno priznaje da je komunista i partizanski komandant, a na ostala pitanja i okolnosti daje lažne podatke ili šuti.
U zatvorima je velika pomoć i podrška uhapšenim drugovima. Savjetuje ih kako se držati pred neprijateljem i podnositi okrutne torture.
Njegovi preživjeli drugovi i suborci kažu da im je u najtežim trenucima često govorio: “komunista mora biti najsnažniji baš u najtežim trenucima, mora prkositi gadovima, jer mi se borimo za najpošteniju i najplemenitiju stvar koja će sigurno pobijediti”.
Opisuju ga kao druga željnog znanja, nježnog i pravednog, odlučnog i hrabrog s izraženim organizacionim i motivacijskim sposobnostima.
Poslije zvjerskog mučenja, Gestapo ga predaje Vermahtu radi oporavka i javnog pogubljenja vješanjem.Pročitajte još
- Narodni heroj Stjepan Filipović: Tri puta je ubijen, sva tri puta izdajnički i kukavički
- Brojni građani Opuzena oduševljeni idejom da se vrati spomenik partizanu Stjepanu Filipoviću koji je srušen 1991. godine
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas