Rade Končar (Končarev Kraj, Korenica, 28. 10. 1911. – Šibenik, 22. 5.1942.) bio je revolucionar, sekretar Komunističke partije Hrvatske, organizator partizanskih odreda u Hrvatskoj 1941. godine i jedan od prvih narodnih heroja Jugoslavije.
Rade Končar uhapšen je u Spliti te strijeljan u Šibeniku, na Šubićevcu, 22. 5. 1942. godine, s 25 splitskih komunista. U trenutku smrti imao je 31 godinu.
Končara su 17. studenoga 1941. godine uhitili Talijani iako izgleda nisu znali tko je on. Podvrgnut je mučenju, ali je odbio odati svoj identitet. U vrijeme kada su ga istražitelji brutalno mučili, skočio je 22. studenoga 1941. godine s drugog kata bolnice. Tom je prigodom vrlo teško ozlijeđen.
Nakon što je kod samog uhićenja pretrpio ranjavanje metkom i lom noge, kod pada u bolnici mu je lubanja napukla na dva mjesta. Tek nakon Končarevog pada s drugog kata bolnice, talijanske vlasti potvrdile su njegovo ime i funkciju u KPJ od redarstvenih tijela NDH u Zagrebu, koje su se mogle poslužiti sačuvanom policijskom dokumentacijom Kraljevine Jugoslavije. Posebni talijanski sud za Dalmaciju osudio ga je na smrt.
Kako bi Končara izbavili iz talijanskog zatočeništva, dalmatinski partizani su ga htjeli zamijeniti s fašističkim časnikom Antonijem Vivarelijem ali do toga nije došlo.
Mladi, energični i sposobni Končar ni pod mučenjima nije nikoga odao. Upitan da li želi tražiti pomilovanje, odgovorio je da „milosti ne traži, niti bi je dao“. Streljan je, 22. maja 1942. godine, u Šibeniku zajedno sa 25 drugih antifašista.
Ubrzo postaje jedna od najvećih partizanskih simbola.. U augustu 1942. prvi je dobio orden Narodnog heroja Jugoslavije.
Nekoliko mjeseci kasnije, u prosincu 1942., 13. proleterska brigada Narodnooslobodilačke vojske dobila je ime po njemu, kao simbolu jedinstva Hrvata i Srba u partizanskom pokretu.
Dragica Končar, supruga Rade Končara, nastavila je ilegalno djelovati u Zagrebu. Ustaški agenti su je ondje uhapsili i ubili u augustu 1942. godine.