Na putu između Banja Luke i Travnika na samoj entitetskoj granici nalazi se pomalo zaboravljeni partizanski spomenik podignut u čast boraca Trećeg bataljona Dvanaeste krajiške narodnooslobodilačke udarne brigade koji su na tom mjestu vodile žestoke borbe početkom 1944. godine.
Ovoj bici prethodio je partizanski neuspjeh u borbama za Banjaluku koje su u jugoslovenskoj historiografiji poznate kao Prva banjalučka operacija.
Nakon neuspjeha i žestokog njemačkog protuudara 12. krajiškoj brigadi prijetilo je potpuno uništenje pa se glavnina brigade dolinom Ugra pokušala izvući iz obruča.
Neuspjeli napad na Banjaluku
Prva banjalučka operacija počela je 31. decembra 1943. kada je glavnina Petog korpusa NOVJ, ojačana sa tri brigade, izvela napad na Banjaluku koja je bila tada jako osovinsko uporište. Snage NOVJ uspele su da likvidiraju sva manja uporišta i da prodru u sam grad Banjaluku, gde su vođene ulične borbe do 2. januara 1944. U centru grada zauzet je zatvor “Crna kuća” i oslobođeno je 207 zatvorenika-talaca, osumnjičenih da su komunisti, koji su čekali streljanje.
Prilikom upada u Banjaluku kako se navodi u enciklopediji Dvanaeste krajiške brigade, partizanski borci su zarobili bivšeg ministra Nezavisne Države Hrvatske Hilmiju Bešlagića i njegovog brata, gradonačelnika Banje Luke Hakiju Bešlagića koji su predati Štabu Divizije.
Drugog i 3. januara u Banjoj Luci se vodila teška borba. Svi napadi partizanskih snaga radi osvajanja zgrade Gimnazije, Кastela i hotela „Palas”, bili su odbijeni. Nijemci su se dobro branili a kada su u grad prodrle njihove tenkovske i motorizovane jedinice partizani su obustavili napad i počeli povlačenje.
Povlačenje prema Ugru
Poslije veoma teških i napornih borbi za oslobođenje Banje Luke, Brigadi je, očigledno, bio nužan predah, barem samo dan ili noć. Nažalost, to nije bilo moguće. Već 3. januara 1944. prema Brigadi su nadirale svježe i dobro opremljene njemačko-ustaške snage, prilagođene za zimsko ratovanje.
U sklopu šeste neprijateljske ofanzive, neprijatelj je, prema 12. brigadi, preduzeo ofanzivne akcije širih razmjera. Brigada se poslije banjalučke akcije povlačila prema Кotor-Varošu.
Neprijateljeve kolone su nastupale iz raznih pravaca: Teslića, Maslovara, Кotor-Varoša, prema Šipragama i Skender-Vakufu, i dalje prema Ugru, Jajcu i planini Vlašić. Brigada se sticajem okolnosti našla na glavnom pravcu, kojim su nastupale neprijateljeve snage.
Bio je 8. januar, kada se i treći bataljon, koji je bio potpuno odsječen, počeo spuštati prema Ugru. Ledenu jarugu mnogi su borci upamtili po zlu i teškoćama. U dnu su ugledali Ugar i obradovali se. Vidjeli su i neku vodenicu. Htjeli su da naprave predah. Na žalost, ponovo su naišli Nijemci koji su ih u stopu pratili. I tu se vodila teška borba, u kojoj je poginuo 41 borac iz tog bataljona, sa komandirom voda Milanom Кovačevićem, rodom iz s. Mali Cvjetnić. Bilo je još puno lutanja i neizvjesnosti dok se, napokon, taj bataljon nije spojio sa partizanskim snagama na Golom Brdu i Grabovici. Ta teritorija se već nalazila neprijatelju iza leđa. To je značilo da je i taj bataljon 12. brigade prebrodio ofanzivu, koja je za njega bila i teška i krvava, žešća i najteža od kad je formiran i od kad je ušao u sastav 12. krajiške brigade. Ovdje treba posebno napomenuti i 3. četu 2. bataljona, koja je 8. januara u Кuprešanima vodila žestoku borbu sa neprijateljskim snagama i omogućila divizijskoj bolnici povlačenje prema Jajcu. Iako je i ta četa bila odsječena i od svoga bataljona i drugih jedinica Brigade, ona je vještom komandom Mića Ćopića uspjela da pređe Ugar i svojom umješnošću i hrabrošću pomogne ostalim našim jedinicama 11. divizije u spasavanju divizijske bolnice. U toj borbi je, prema izvještaju štaba 12. brigade od 4. februara, ubijeno 35 neprijateljevih vojnika.
Enciklopedija Dvanaeste krajiške brigade
Epilog
12. krajiška brigada se ponovo našla na nekadašnjim starim položajima Skender-Vakuf—Кotor-Varoš, sada već
na kratkom, ali zaslužnom odmoru. I odmor je iskorišćen da se sumira pređeni put, da se izvuku iskustva za ponovne i još veće bitke, koje su u narednom periodu predstojale Brigadi.
Spomenik na mjestu najznačajnije bitke koju je ova brigada vodila u 6. neprijateljskoj ofanzivi podignut je 1986. godine.
Ova operacija imala je za cilj da, u kontekstu zimskih operacija, privuče njemačke snage iz istočne Bosne, omete izvodjenje operacije Šturm i olakša položaj Trećeg korpusa NOVJ. U napadu je zarobljen veliki broj osovinskih vojnika, prvenstveno domobrana, i zaplenjena velika količina oružja i opreme. Stoga se u literaturi ova operacija, i pored neuspjeha u zauzimanju Banjaluke, ne smatra neuspešnom.
Partizani su ponovo u jesen 1944. tokom Druge banjalučke operacije uspjele privremeno osloboditi Banjaluku. Ipak nakon njemačkog kontraudara a s obzirom na to da je veliki dio ciljeva operacije bio postignut Vrhovni štab NOVJ 26. septembra naredio je evakuaciju Banjaluke. Nakon što je evakuisan sav ratni plen, njemačke oklopne kolone ušle su 27. septembra 1944. godine ponovo u Banjaluku koja će oslobođenje čekati do 22. aprila 1945. godine.