Danas se navršava 80. godina stradanja stanovništva zapadnog dijela Vrgoračke krajine koje su 1942. u jednom danu ubili četnici tijekom talijanske vojne operacije Albia.
Jačanjem partizanskog pokreta na Biokovu kroz bataljon „Josip Jurčević“ polovinom 1942. godine te približavanjem 1. proleterske brigade ovom području nakon osvajanja Livna 7. 8. 1942., stvarali su se uslovi za spajanje partizanskog prostora u Bosni s onim u Dalmaciji, sve do mora.
Svjesno te opasnosti, talijansko zapovjedništvo uočava potrebu izvođenja šire vojne operacije oko Biokova, u Imotskoj krajini i posljedično okruženje i uništenje bataljona „Josip Jurčević“ na biokovskim vrhovima.
Talijanska vojska izvela je kroz ljeto 1942. dvije manje ofenzive protiv biokovskih partizana, ali obje sa vrlo malo uspjeha. Međutim, ambiciozno zamišljena operacija „Albia“ je stvari trebala značajno promijeniti u talijansku korist.
Prema planu, diviziji „Messina“ (6. korpus) je naređeno da od partizana očisti područje unutar linija Vrgorac-Metković-Ploče-Zaostrog, dok je divizija „Bergamo“ (18. korpus) dobila zadatak uništiti partizane Biokova.
Za operaciju je bilo predviđeno 12 pješadijskih bataljona i tri artiljerijska diviziona iz divizija „Bergamo“ i „Messina“, zatim ratno zrakoplovstvo iz baze Mostar i ratna mornarica iz Hvarskog kanala. Sve ukupno više od 10 000 vojnika. Nasuprot njih stajalo je oko 720 pripadnika partizanskog bataljona „Josip Jurčević“.
U akciji učestvovale četničke i ustaške jedinice
Očekujući okruženje, partizani se povlače iz svoje rilićke baze u selu Grnčenik 19. 8. , a tamo sutradan ulaze Talijani i ustaška milicija iz Dusine i Velikog Prologa.
- “NAŠA DJECA NIKAD NISU PORASLA!” Potresna ispovijest roditelja mališana ubijenih na Petrovačkoj cesti
- Ovo je bio vođa prvog ustanka u BIH i Hrvatskoj! Pjevali mu “Drug je Marko hrvatskoga roda, al’ je majka srpskoga naroda“
Uzmicanje partizana iz naseljenih mjesta i komunikacija prema sve višim dijelovima Biokova zadovoljilo je generala Dalmazza pa je 26. 8. naredio pokretanje druge, odnosno završne faze operacije „Albia“.
Talijanske jedinice upućene su da se do 28. 8. u potpunosti probiju do planiranih linija prve faze operacije, dok će sutradan, 29. 8, u akciju čišćenja okruženih partizana na području: Vlaka – Brikva – Velika Kapela – Sokolić – Sv. Juraj biti ubačene istočnohercegovačke jedinice Antikomunističke dobrovoljačke milicije (M.V.A.C.) priključene 6. korpusu, tj. četnici iz stolačkog i nevesinjskog kraja regrutirani u talijanske pomoćne postrojbe.
Četnici će imati zadatak spriječiti izvlačenje partizana prema Živogošću i uz pomoć brodovlja na otoke. Partizani se istovremeno povlače iz svih smjerova prema najvišem biokovskom vrhu sv. Jure.
Znajući da su okruženi i da im prijeti uništenje, komanda bataljona „Josip Jurčević“ donosi odluku o pokretu većeg dijela jedinice sa 28. na 29. 8. na zapad prema vrhu Sv. Ilija, odakle bi se spustila sa Biokova i preko Grabovca probila iz talijanskog obruča u smjeru Studenaca i Aržana i tamo spojila sa 1. proleterskom brigadom.
Istovremeno, dok su se partizani izvlačili preko Grabovca u Bosnu, u Vrgorac je talijanskim vojnim kamionima dovedeno nekoliko stotina istočnohercegovačkih četnika. Oni su sutradan kamionima prebačeni do Ravče, kamo su, zbog uništene ceste, napredovanje nastavili pješice.
Masakr nad stanovnicima Vrgorske krajine
Tog kobnog 29. 8. 1942. četničke jedinice su izvršile masakr nad stanovništvom Vrgorske krajine u naseljima uzduž Napoleonove ceste.
Prema istraživanju zaselku Majići (Zavojane) ubijen jedan mještanin, u selu Dragljane 17, u Vlaci 22, Kozici 68 i Rašćanima 37, dakle ukupno 145 uglavnom muškaraca, ali i staraca, žena i dječaka. Svi su bili civili hrvatske nacionalosti, a među njima i tri svećenika – kozički župnik fra Ladislav Ivanković, rašćanski župnik don Ivan Čondić i župnik Župe Biokovske don Joze Braenović.
Bio je to najveći četnički zločin počinjen u Dalmaciji u Drugom svjetskom ratu od čega se zapad Vrgorske krajine nikad nije potpuno ni oporavio.
Četničke jedinice u svojim izvještajima potvrdile djelovanja u Vrgorskoj krajini. U izvještaju Komande operativnih jedinica Istočne Bosne i Hercegovine od 6. 9. 1942. godine o četničkim djelovanjima se kaže:
„Pre nekoliko dana 5 bataljona naših četnika krenulo je od Stoca preko Ljubuškog i Imotskog izbili su kod Makarske na Jadransko more. Ovaj pokret je izvršen za nepunih 17 časova. Ova kaznena ekspedicija zapalila je i potpuno uništila 17 ustaških sela“.
U izvještaju od 5. 9. 1942. godine major Petar Baćović u izvještaju vojvodi Draži Mihajloviću kaže:
„…Naknadno dodajem, u vezi odlaska naše kaznene ekspedicije u Ljubuški i Imotski, da su naši četnici… između Ljubinja (Ljubuškog, op. a.) i Vrgorca oderali tri katolička sveštenika. Naši četnici ubijali su sve muškarce od 15 godina na više. Žene i deca ispod 15 godina nisu ubijana. 17 sela je potpuno spaljeno“.
Za zločin suđeno Draži Mihajiloviću
U odgovoru na ovaj izvještaj Štab Draže Mihajlovića telegramom šalje slijedeći odgovor:
Nakon rata Draži Mihajloviću se između ostaloga sudilo i za zločine u operaciji „Albia“, o čemu su u Beogradu na suđenju svjedočila i trojica Vrgorčana.
Talijanski zapovjednici uspjeli su izbjeći poslijeratno suđenje, a oni su – Roatta i Dalmazzo – operaciju Albia proglasili velikim uspjehom pritom navodeći lažne podatke od 942 i 1008 stradalih partizana i silan zaplijenjeni ratni materijal.
Operacija „Albia“ bila je talijanski neuspjeh, partizani su se doduše uspjeli izvući iz kotla koji im je bio spreman, ali su se zato, uslijed četničkog masakra, dogodile brojne civilne žrtve.
Uz to što je „Albia“ bila najveći četnički zločin u Dalmaciji, ona je istovremeno bila i najveće stradanje Vrgorčana u Drugom svjetskom ratu.
- Preživio je Jasenovac, poginuo sa Valterom braneći Sarajevo! Dio ulice Fuada Midžića danas nosi ime Mustafe Busuladžića
- Prije 30 godina vojnici JNA ubijeni na Holmecu – Snimak zločina objavila je austrijska televizija
Ministarstvo ukinulo zaštitu spomeniku žrtvama ovog četničkog pokolja
Ministarstvo kulture i medija Hrvatske je sredinom 2021. godine je ukinulo zaštitu spomeniku u mjestu Dragljane kao kulturnom dobru Republike Hrvatske.
Spomenik podignut 1969. godine na inicijativu tadašnje boračke organizacije, izrađen je od betonskih ploča koje se lome po sredini poput knjige i na njemu su nabrojana imena 26 poginulih partizana iz tog kraja te 30 žrtava fašističkog terora.
Riječ je većinom o ljudima koje su u pobili hercegovački četnici u vrgorskim selima duž Napoleonove ceste, pa tako i u Dragljanima.
Stoga je komemoracija za žrtve pokolja 2021. godine bila i prosvjed protiv te odluke ministarstva. Predsjednik Udruge antifašista, Dragan Brljević, u svom govoru rekao je da je odluka Ministarstva kulture i medija ‘izazvala tugu i gnjev kod rodbine stradalih’.