Nakon što je ustanak u Zapadnoj Srbiji uzeo maha, 21. 9. nacisti su donijeli odluku da napuste Užice.
Nakon što su Zlatiborska, Račanska i Užička partizanska četa stegnule obruč oko grada, predveče 23. 9. većina četnika i žandara je napustila grad. a 24.9. u grad stiže i Crnogorska četa te se okupio i cijeli Užički odred koji je svečano promarširao kroz grad.
Užička Republika je bila prva slobodna teritorija u okupiranoj Evropi. Iako nestalnih granica uslijed neprestanih borbi, u periodu najvećeg zamaha prostirala se na oko 19 000 kvadratnih kilometara (otprilike trećina uže Srbije), gdje je živjelo oko milion stanovnika.
Njezin prostor bio je veoma važan za buduću vezu slobodne teritorije sa Sandžakom, Crnom Gorom i istočnom Bosnom, a ovuda je prolazila i važna njemačka saobraćajnica na liniji Bosna–Srbija. Ubrzo po uspostavi Republike organizirana je narodna vlast i došlo je do intenziviranja političkog, kulturnog i privrednog života.
Sva privredna postrojenja redovno su snabdijevana električnom energijom iz triju manjih hidrocentrala na Đetinji. Užička fabrika oružja i municije razmještena je na više mjesta u gradu zbog svakodnevne opasnosti od bombardovanja.
Nakon dva mjeseca Užička Republika ugušena je 29. 11.1941. u sklopu operacije »Užice«, prve veće protuustaničke operacije njemačkog Wehrmachta, u jugoslavenskoj historiografiji poznate i kao Prva neprijateljska ofenziva.
Uništenje NOP-a u Srbiji
Nakon gušenja Užičke Republike većina partizanskih odreda prebacuje se u Bosnu gdje nastavlja borbu. Politička situacija u Srbiji se vrlo brzo promijenila i dolazi do jačanja četničkog pokreta te osipanja i raspuštanja partizanskih odreda.
Kao glavni razlog slabljenja pokreta istoričari navode masovne njemačke odmazde nad civilnim stanovništvom a ključni akteri NOB-a smatraju da je došlo do slabljenja njihovog političkog uticaja i nedostatka vjere u pobjedu ovog pokreta.
U dokumentarnom filmu “Umirivanje Srbije” koji govori o tom periodu, jedan od članova Vrhovnog štaba NOVJ Milovan Đilas rekao je da su partizani u Srbiji nakon sloma Užičke Republike politički jako loše stajali.
-Nismo bili ni svjesni da se situacija oko Srbije promijenila. Mislili smo da je Srbija ostala manje više kakva je. Doduše jeste sa povećanim uticajem četnika ali mislili smo da će nas seljaci primati onako prijateljski, da će nam prilaziti novi borci. Mi smo u tim iluzijama oko Srbije živjeli duže vremena, rekao je Đilas.
On objašnjava da su Kosmajski odred i Posavska četa pokušali da se vrate u Srbiju ali su uništeni u Mačvi. Nakon toga i moćni Valjevski odred sa preko 2000 boraca je uništen a NOP se nije oporavio u Srbiji sve do dolaska Crvene armije na istočne granice Jugoslavije u jesen 1944. godine kada su partizani krenuli u masovan pokret na istok.